Model Roberta Diltz-a jednog od najvažnijih autora NLP-a koji je napravio na bazi modela autora Georgi Betsona antropologa, lingviste i kibernetičara. Smatrao je da u procesu promene i komunikacije postoji hijerarhija i nazvao ju je logičkim nivoima. Promene na višim logičkim nivoima utiču na promene na nižim, retko kada u obrnutom smeru. Ovaj model se može primeniti na ličnom nivou, kao i na nivou porodice, tima, kompanije.
A šta ako je ovako?
Da ne ponavljam sve odgovore iz prethodnog pasusa… sve dok ne dođem do pitanja: Koliko mi je važno i kakva sam kada sam vitka? Pa, važno mi je, jer to tako treba, a i želim biti privlačna. Ko kaže da treba? Vidiš, nisam o tome razmišljala ko to tačno kaže?! Rekao doktor? Ko je rekao da su samo vitke žene privlačne? Gde to piše? Pa… Ma ne, ja sam savršeno zdrava nego svi mediji i društvo nameću da je vitka linija imperativ, pa hajde i ja. Ok, kakva sam kada sam vitka? Vitka sam i tužna, istinu da kažem. Zašto tužna? Zato što volim da ručkam i uživam u hrani, u svim delicijama što postoje, a lako težinu nosim. Da li jedem kada sam tužna, željna ljubavi ili usamljena? Ili ti je to moja sigurna zona? Onda je to zaista ozbiljna tema! U tom slučaju hrana je supstitucija za ljubav, a salo izolacija sebe od drugih, kažu stručnjaci. Ako je to razlog, valjalo bi izdržati na putu do cilja, prvo da zavolim sebe i svoje telo. Ne! Jedem jer volim ukuse razne: i slatko i slano, i voće i meso, a najviše testo. Ko sam kad uživam u raznim ukusima dok ručkam? Ja sam srećna, vesela, energična i spokojna žena, jedino što bih volela da budem i zavodnica. Pa, kažem sebi: „Ženo draga, onda ručkaj i uživaj, samo to tuđe uverenje zameni za svoje!“ Ubuduće: „Ja sam srećna, vesela i zanosna buca, jer kažu – Kako zračiš, tako privlačiš.“.
I tako dilemu reših, bilo da sam savršeno vitka i tanana il’ ko voćni mafinčić slatka i vesela, važno je da sam zadovoljna. Da rezimiram, bilo da sam mršavica ili debelica, jednako sam zavodnica.