Naslovna / Dobre priče / Antistresna porodica
Naša 4 godišnja doba
Antistresna porodica Naša 4 godišnja doba

Antistresna porodica
Naša 4 godišnja doba

Kako je nastao “Bunar zdravlja” i zašto takav naziv?

Igor i ja smo po obrazovanju geodete i nekad smo se bavili geodezijom. Prvo u državnoj firmi (gde smo oboje ostali bez posla devet dana po rođenju drugog deteta), zatim kod privatnog poslodavca na suprotnom kraju grada (gde sam više vremena provela na porodiljskom nego efektivno radeći, hvala im). Kako je porodica rasla, prihodi su postajali nedovoljni. Dan ispunjen putovanjem sa Petlovog brda u Zemun i nazad, pored porodice, nije ostavljao vremena za još neki ekstra prihod. S druge strane, moj tata se ceo svoj život bavi lekovitim biljkama. Živi u valjevskom kraju, poznaje mnogo lekovitog bilja i njihovih staništa. Kao dete sam često išla sa njim u planine, mnogo toga naučila, a da nisam bila ni svesna njihove uloge.

Igor, deca i ja smo kasnije više puta išli u branje bilja sa „dedom“, više zbog boravka u prirodi nego zbog samog bilja. Tako je sve počelo. Razvila se velika ljubav, interesovanje, želja da se nauči više i time pomogne sebi i drugima. Ja sam sa 40 godina išla u školu fitoterapije i prvi put u životu nešto učila sa najvećim zadovoljstvom.

Sa četvoro dece nas dvoje smo dali otkaz „sigurnom poslu“ i upustili se u avanturu, nešto potpuno novo i neizvesno. Neprocenjiva sreća je što nemamo radno vreme, a uvek radimo, nemamo rokove i kašnjenja, a uvek sve stižemo. Biljke prikupljamo kad im je vreme, a preparate pravimo kad mi imamo vremena. Celu našu priču od prikupljanja bilja, do izrade preparata nazvali smo “Bunar zdravlja”, baš zato što smatramo da je priroda jedan nepresušni bunar u kom je moguće naći lek za sve i za svakoga.

Antistresna porodica 2

Kako se hranite, tj. kako živite ono što radite?

Kao i za druge stvari u životu, ni po pitanju hrane nismo kategorični. Jedemo sve, od organski, svojom rukom gajenog voća i povrća, mesa, do najozloglašenijih slatkiša. Velika sreća je imati organsko imanje i pripremiti svojoj porodici neke osnovne zdrave namirnice, koje će biti protivteža industrijskim grickalicama i hrani uopšte. Cele zime imamo pasterizovano voće bez trunke hemije – malina, kupina, kruška, aronija, grožđe, ribizla… i naravno sveže u sezoni.

Imate li tajnu (ili javnu) želju, poslovnu ili privatnu? Gde bi voleli da budete i kako da živite za 10 godina?

Moja želja (i na poslovnom i na privatnom planu) je da nastavimo da radimo ono što najbolje umemo. Nije mi životni cilj „ne raditi ništa“, već raditi nešto sa voljom i ljubavlju. Onda to nije posao, već način života. Momčilo do skoro nije znao da mama i tata rade, jer ne idemo ujutru na posao, nema trke i žurbe uz gledanje na sat. On ide sa nama po planinama kad beremo bilje, ali očigledno da ceo rad, od branja do gotovog preparata, ne vidi kao „posao“, baš kao i mi. Sada živimo u Beogradu, a vrlo često, naročito preko leta, smo u selu i po planinama zapadne Srbije.

Za 10 godina? Pa razmišljam da ćemo vrlo malo vremena provoditi u gradu. Pored branja bilja i spremanja raznih vidova voćne zimnice za sebe i druge, još imamo u planu da se oprobamo u nekim stvarima (proizvodnja sadnica voća – naročito starih sorti, obrada drveta, seoski turizam, vođenje ljudi u obilazak terena i branje lekovitog i jestivog bilja…).

Naravno, sve to uz unučiće koji bi već mogli da se pojave za to vreme…

Zabeležila: Jasmina Stefanović
Foto: Marina Manga