Dugi niz godina je profesor engleskog jezika i prevodilac, a sada, kažu – i umetnica!
– Naravno da nisam umetnica, mada lepo zvuči – kaže Ljiljana. Ali njene kreacije zaista jesu vrsta umetnosti.
I evo njene priče.
*Sve je počelo pre četiri godine kada je hladna decembarska noć donela velike promene u mom životu. Danima sam tražila način da u dugim noćima bez sna smirim um i svoje misli. I setila sam se! Na mojoj terasi strpljivo me je godinama čekala jedna stara kartonska kutija puna morskog kamenja. Nekada davno skupljala sam ga na penu od mora i, onako bez razloga, činilo mi se tada, donela ga u Beograd. A možda sam i tada, opijena magijom sunca, predosetila da će mi svaki taj kamen trebati, da će doći naše vreme,…
I tako, držim kamen u ruci, lep, gladak, oblutak, čist, kao da je sad izronio iz bistre morske vode i upio energiju toplog letnjeg sunca. Osećam uzbuđenje – budi se moja uspavana kreativnost, budi umetnika u meni, pušta me da se igram uz šapat lepote.
Taj kamen postaje moj izazov, inspiracija, potstrek, pokretačka snaga za ideje koje naviru u noćima bez sna. Smirile se moje misli, prostrujala moja nadahnuta energija.
Uživam u svojim sovama. Rađaju se sve lepše i mudrije. Svaka ima svoj izraz, svoj pogled, svoju priču. I svaka ima nekog ko se zaljubi u nju na prvi pogled i odnese je sa sobom.
Pitaju me zašto baš sove? Možda zato što ne vole da spavaju noću kao ni ja. A možda i zato što su mudre, tajanstvene i samostalne, opet kao i ja.
Ljiljine sovice možete da vidite na fb stranici The Whisper of Beauty.