Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Tatine i mamine poslovice koje su nam obeležile život
Vesela domaćica Tatine i mamine poslovice koje su nam obeležile život

Vesela domaćica
Tatine i mamine poslovice koje su nam obeležile život

veselaDobar dan 🙂
Da vam šapnem…

Odomaćio se poprilično ovaj naš januar i 2018. sa njim. Praznična euforija je prošla a uobičajna svakodnevnica nastavlja svoj put. Kako ste vi? Šta radite? Da li ste raspremili svoje kofere i rasterećeni i orni za nove ciljeve ušli u Novu godinu?

Ja jesam donekle, i zato me poduže nije bilo. U raspremanje sam krenula optimistično misleći da tamo nema bog zna šta, jer jelte, već par godina radim na sebi i zaista sam vredan đak. Mislila sam da sam poprilično sredila unutrašnji krš starih neodgovarajućih navika i pogrešnih uverenja. Međutim iznenadila sam se. Radeći vežbu, odnos sa ocem, sa poslednjeg seminara i obuke na koju idem, desio se klik. Osvestila sam koren sopstvenog ponašanja koji mi je nesvesno postao moto a u većini slučajeva, sada znam, nije mi odgovarao. Ispred mene u svoj svojoj punoći iskočila je poslovica: „Dobro čini i dobru se nadaj!“

Sigurno ste nekad čuli za nju. To je poslovica koja je obeležila moj život. Moj dragi tata koji već duži niz godina nije fizički sa nama, koristio ju je veoma često. Svi neki vaspitni razgovori završavali su se sa njom, kao neka potvrda, pečat ili amanet. Kako sam bila ponosna na nju! Shvatala sam je bukvalno. Dobro čini i dobru se nadaj i ništa loše ne može da ti se desi. Budi dobra! Šta ima lakše od toga? I bila sam… dobra. Poslušna, vredna devojčica koja je čineći dobro rasla i stasavala u ženu. U ženu koja je čineći sveopšte dobro potisnula i zaboravila sebe i sopstvena dobra. Znate, to mi se desilo onako neosetno, po inerciji. Nizale su se situacije, dobro se činilo jer se to od mene očekivalo, a pri tome uverena da mi se tada ništa loše ne može desiti. U svom tom ispunjavanju tuđih želja zaboravljala sam da zastanem i oslušnem da li je to i moje dobro. Ne krivim nikoga pa ni sebe. Jednostavno išlo je tako. Prioriteti su bi bili drugi, posvetila sam se njima i činila sve da se oni osećaju dobro. Nemar i svoja nezadovoljstva pakovala sam duboko u sebi ne hajući za njih jer ja sam činila dobro i nije moglo ništa loše da mi se desi. I nije se dešavalo ništa dok je bilo mesta u fiokama i teret bio lagan. Uživala sam u pohvalama i naizgled, sve je bilo ok. Međutim, nemir je nastao onda kada su se fioke prepunile. Postajao je sve jači pogotovo onda kada sam podrazumevala i očekivala da na moje dobro i drugi reaguju dobrim, a oni nisu. Znala sam biti poprilično ucveljena ako bi bilo drugačije. Zbog pogrešnog uverenja formiranog tatinom poslovicom nisam imala širinu da sva dobra nisu ista i da nada nema baš puno veze sa tim. U svemu tome zaboravljala sam i reći „ne“ kada to „dobro“ nije bilo u skladu sa mnom i mojim osećanjima. Sada to tako fino menjam. I dalje sam ponosna na tatino vaspitanje, ali na prvo mesto stavljam sopstveno dobro. Naši roditelji (bar većina njih) radili su najbolje što su znali i umeli i ne treba ih osuđivati, ma kakvi odnosi sa njima bili. Mislim da treba samo dobro zasukati rukave i osvestiti njihova ubeđenja, poglede na svet i razmišljanja i stvoriti sopstvenu autonomnost. Jednostavno prihvatiti svesno ono što nam služi a drugo odbaciti.

Dva najvažnija odnosa u životu su nam sa majkom i ocem i od njih sve kreće jer nesvesno preuzimamo sve od njih. Pogotovo na ove odnose treba da obratimo pažnju i detaljno ih razradimo  ako primetimo da u našem životu ne funkcioniše dosta toga. Ja sam radeći ove vežbe naišla na još dosta rečenica koje su se često koristile u mojoj kući, tipa:

„Nemoj se smejati – plakaćeš!“ ili „ Novac je teško zaraditi!“

One me nisu toliko ograničavale kao prva koju nisam razumela i nisam je primenjivala na pravi način. Sada je uglavnom preformulišem, uz svo poštovanje tatine dobre namere na „DOBRO ČINI PRVO SEBI I DOBRU SE NADAJ.“ Nije sebično. Ako nismo dovoljno dobri prema sebi nećemo biti dobri ni drugima. Verujte mi … probala sam.

Pišite na http://www.facebook.com/veseladomacica1111/ imate li vi tatine i mamine poslovice koje su vam obeležile život. Probajte i starinske

ŠNE NOKLE

Potrebno je: 1 l mleka, 15 kašika šećera, 6 jaja, 3 kesice vanilin šećera.

Priprema: 6 kašika šećera, mleko i vanilin šećer staviti na šporet da provri. Za to vreme umutiti čvrst sneg od šest belanaca i 3 kašike šećera. Kašikom vaditi knedle od belanaca, stavljati ih u mleko koje vri, kuvati sa obe strane oko tri minuta i vaditi ih u činiju rešetkastom kašikom. Umutiti 6 žumanaca sa 6 kašika šećera i kašikom brašna, pa sipati u mleko u kome su kuvane knedle i kuvati dok se ne zgusne uz stalno mešanje. Kuvani krem preliti preko knedli od belanaca i staviti na hladno mesto do služenja.

Čekam vas 🙂 …