Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Kako sam kreirala grad
Vesela domaćica Kako sam kreirala grad

Vesela domaćica
Kako sam kreirala grad

Dobar dan 🙂
Da vam šapnem…

Posadila sam ih već odavno. Male, divne, nežne i krhke – viseće, crvene, retke muškatle. Ponovo su zauzele svoje mesto i postale kraljice mojih prozora. Svako jutro prećutno se pozdravimo, toplim zahvalnim pogledom pomilujemo i nošene tom divnom energijom krenemo u novi dan. Lepi su i moji Ledenjaci i Nevestin veo. Čaroban je i Klematis i ruže Stablašice kao i stidljiva Kadifica ali ne baš kao one. One su posebne. Prave misice mog ograđenog dela sveta.

Razmišljala sam puno o tome zašto je to tako jer moji ukućani ne dele moje mišljenje i opet došla do zaključka da je sve prosto i jednostavno, kao i u životu. Sve je samo do nas. Do pogleda i našeg ličnog doživljaja na bilo šta jer je sve energija.

Vesela domaćicaONO ŠTO HRANIMO TO I RASTE!
ONO OD ČEGA BEŽIMO, TO NAS STIŽE!

Mi biramo i imamo moć. Često smo toga nesvesni jer zavarani tragom svojih misli izgubimo kompas gde nam je fokus. Na željenom ili na neželjenom. Divno je želeti. Svi ljudi ovoga sveta nešto žele. I oni koji su situirani i oni koji to nisu. I obrazovani i neobrazovani. I zdravi i bolesni. Svi uglavnom, osim  malog procenta koji je osvestio moć sadašnjeg trenutka i zahvalnosti, streme za tamo još nečim koje baš kada ostvare, baš tada će biti srećni i to će eto ispuniti trenutnu prazninu koja baš eto od toga zavisi. I tako život teče nošen iluzijom ljudskog uma da „samo baš to fali“.

A zašto fali kada smo mi kreatori? Zato što raste sve ono na čemu je naš fokus, pažnja i energija.

FOKUS – jedna moćna magična reč koja je okosnica Zakona privlačenja koji, ponoviću još milion puta, radi svake sekunde, obraćali mi na njega pažnju ili ne. Jedno moje lično, banalno iskustvo sa fokusom iz svakodnevnice desilo se pre par godina baš sa mojim lepim muškatlama. Još uvek sam tada bila sakupljač znanja ovog moćnog Zakona misleći da je lakše nego što izgleda. Muškatle su rasle, cvetale i svojom lepotom privlačile poglede mojih dragih komšinica. Zaustavljale su me i pitale: „ Ma šta im to radiš kada su takve?“ Ja sam se smešila i uživala jer obožavam komplimente i pohvale (moj veeelikiii proces koji sam tek kasnije osvestila), a moje lepotice su se šepurile tako da su već krajem jula padale i više od metar ispod saksije. I sve je to bilo lepo dok me jednog ranog jutra vredna komšinica nije  zapitala: „Joj, draga kakve su ti lepe! Šta ćeš samo ako padne grad?“ Grad. Kakav grad? Što bi grad uopšte padao pogotovo po mojim muškatlama. Svašta! Odagnah ja to nekako i nastavih dalje. Međutim… već sledećeg jutra moj pogled na njih, dok sam čupkala precvetale krajeve, odavao je  strah. Šta stvarno ako padne? Kako ih zaštititi? Ne, ne – velike su, ne mogu ih pomerati. Ako padne grad stvarno će ih polomiti. Emocije straha i nelagode opominjale su me da ne kreiram dobro ali… zebnja je bila jača od slabašnih misli da grada uopšte neće biti ili bar da će biti sitan ili bar da će se oblak izručiti dva metra pored :)… Polako i sigurno sam iz dana u dan kreirala i 2. avgusta tog leta prizvala takav grad koji je ostao zapamćen u našem kraju, a moje muškatle desetkovao skroz. Nadam se da razumete da malo karikiram i dajem sebi malo veću moć, ali sve iz želje da vam na prostom primeru pokažem kako to radi i kako sam se ja lično uverila u to. Imam još ličnih primera i neuspešnog kreiranja, ali sve manje jer vežbam. Pratim emocije koje nam nepogrešivo govore kojim pravcem smo se uputili putem željenog ili neželjenog. Nije teško razumeti da danas živimo ono što smo kreirali juče. Zato ako vam se nešto ne sviđa u vašoj realnosti, zastanite i osvestite vaše misli, osetite emocije i vidite gde vam je fokus. Nije lako, ali vredi jer vi birate i imate moć kakvo jutro će da vam svane. Ja upravo kreiram moje radujući se susretu sa dragim ljudima na jednom divnom seminaru koji mi je, mogu slobodno reći, promenio dosadašnji život. Kako ste vi? Kako kreirate? Pišite na www.facebook.com/veseladomacica1111, nestrpljivo vas čekam vredno dalje testirajući stečena znanja.

Tekst: Milena Đurić Marović, MFP coach
Foto: Pixabay, privatna arhiva