Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Ne može neka trapava da ima švalera!
ČIST FENOMEN
Ne može neka trapava da ima švalera! ČIST FENOMEN

Ne može neka trapava da ima švalera!
ČIST FENOMEN

Taj bridž i to pušenje, ali… ljubavnik! Uvek se setim zapanjenog izraza lica Milene Dravić koja dogovara otmenost sa ministrom unutrašnjih poslova (!) u “Gospođi ministarki”

Jedna druga gospođa a u direktnom mi je srodstvu objasnila mi je fenomen ljubavnika mnogo plastičnije. Kaže kad se udala za mog dedu, nije on bio čovek “spram nje”. Mogla je ona to i bolje. Kaže, nije se ravnala prema tome koliko joj se sviđa nego koliko joj je geografski blizu roditeljskoj kući. Kažem, aman baba, pa gde si se udavala tako? Kaže, ćuti to je tad bilo tako. E, sad, nit je bilo niti je moglo da bude, ali volela je baba da karikira. Pitam ja, hvatajući babu u dobrom raspoloženju, kako su se nekad ti bračno – izvanbračni odnosi održavali, jesu li sve žene bile poštene ko što se priča?

Gleda me ona, pa kaže: Đavole, ne pravi komediju sa mnom! Ja, naravno, puknem od smeha, ali u to doba ja imam jedva 20, a baba je u životnom razdoblju kada je sve – vrlo relativno. I sasvim nenadano poče moja baba da priča… Znaš, kaže, kad žena nema kod kuće sve šta joj treba, ona ode u komšiluk. Ali nije svaka žena za to. Koja nije, ta bolje da ne petlja. I bolje da bude samo sa svojim čovekom. Pa nek trpi koliko može, šta ja znam. Ako baš ne može, neka nađe drugog. Ali ove što traže i što nađu, mora za to da se bude karakter! Ne može neka trapava da ima švalera! Kako? Ne ide. Ne može.

Sad nije stvar ni u švaleru. Mora to da bude sa obe strane. I ako se ljudi zavole, to je onda velika stvar. To može da izađe na veliko. Znaš, s nekim možeš da imaš gozbu na stolu, a s nekim suva ‘leba, pa ti slađi onaj suv hleb nego sve ono što onaj prvi pruža. Tako da nije to da ide žena s nekim zbog para. Mada ima i takvih. Ja pričam za ove što idu zbog ljubavi. Žena kad nema to, ljubav, ona vene dok ne uvene. Ne znači ništa što imaš kod kuće, KAD ZAIGRA SRCE zbog drugoga. I ne vara žena što je besna, ma jok, nego što svaka žena traži čoveka spram sebe. Neka nađe odjednom, neka iz drugog puta. Može to i da traje i da se izrodi velika ljubav. Da žena reši da ode. I da mogu da je se odriču i familija i otac, žena će da ode kod onog s kim želi da bude. Tu nema govora! Mož’ se malo premišlja i te stvari, ali kad preseče – ona ode!

Ma, lako ćemo mi za to, nego kako se nisu tad razvodili ljudi zbog ljubavi, pitam. Kaže baba, ih pa kako nisu! Odlazile su žene sa decom kod drugog čoveka. On je prihvati i još i njemu rodi posle. Nego što se to ne priča, a i mi što pamtimo – niko nas i ne pita.
Evo ja pitam. Gde su se nalazili ljubavnici tad? Pa kako gde, pa u selu nije bilo struje, mogao si gde hoćeš, celu noć, a ljubav ne bira… Ma vidi ti nju, šta ona mene ispituje! Đavole, da se smiriš, da ne teraš šegu sa mnom! To bilo pre sto godina! Odsečno baba proglasi kraj intervjua.

Možda jeste bilo pre sto godina, ali moja baba je u pola sata sažela sve što danas nauke o ličnom razvoju naveliko objašnjavaju – nove početke, kako da slediš svoje želje, kako naći snage i hrabrosti da menjaš svoj život.
Danas su ljubav i ljubavisanje postali ničim izazvano – KOMPLIKOVANI. A ne mora tako. Ljubavi ako ima, ona je tu i ne bira da li će da ZARAZI zauzete ili slobodne. I kad osetiš s nekim hemiju, to je samo po sebi – čist blagoslov.

Piše: Ivana Đorđević