Naslovna / Kolumne / Gordana Maksimović / Miris pozitivnog duha
Kada volimo sebe, volimo život!
Miris pozitivnog duha Kada volimo sebe, volimo život!

Miris pozitivnog duha
Kada volimo sebe, volimo život!

“Čovek pun duha i u potpunoj samoći se izvanredno zabavlja  svojim mislima.” Zaista, to je tako… Često imam običaj da kažem kako je meni lepo kada sam sama sa sobom, meni zaista nikada nije dosadno sa mnom. Da se razumemo, volim ljude, druženja, odlaske kod prijatelja, pozivanje istih da u toplini moga doma uživamo, volim gužvu, putovanja i putujem uglavnom sa porodicom i društvom, organizujem predavanja, radionice, promocije… I sve je to povezano sa puno ljudi…, ali isto tako volim svoj mir, vreme koje provodim sama sa sobom. Baš taj mir i to sučeljavanje sa svojim mislima me resetuje, puni baterije, osvežava, obnavlja… Da, sve to sa puno ljubavi i sa zadovoljstvom radim i živim.

Baš taj mir koji sebi dozvolim s vremena na vreme, je čin pokazivanja ljubavi prema sebi, a kada volimo sebe, volimo život, a ako volimo život, volimo i svet oko sebe.

Pa šta ja to radim, kako koristim to vreme samo za sebe, kako se zabavljam i kako pronalazim svoj mir? Neko će reći: “Ma, lako je tebi, sve ti uređeno i sve potaman…”

Hvala, hvala… Zahvaljujem na toj konstataciji, neću se buniti, neću negirati, neću se protiviti, neću mnogo objašnjavati… ali ću reći da to sve nije palo sa neba.

U redu je, nešto vam pripadne, ali mnogo toga ste sami prizvali u svoj život, svojim radom, zaslužili, svojim vremenom isplatili, svojim neprespavanim noćima zadužili… pa u redu je da se sada i uživa u tim blagodetima. Ali ne zaboravite i kada vam je najlepše,  najbolje, najradosnije, tada najviše treba da radite na sebi da se tako stanje i zadrži i bude još bolje, jer uvek može bolje…

Često sam mogla da čujem: ”Blago tebi, tebi su deca dobra, dobri đaci, svestrani…”, misleći da je to baš sve urođeno i da smo svi mi zajedno rođeni pod srećnom zvezdom. Moram vam reći, da to nije baš tako… Jurila sam ja na hiljadu strana, pratila svoju decu i više nego što treba, provela sate i sate čitajući, pričajući, razvozeći na razne aktivnosti, učeći sve ono što nisam znala, tražeći odgovore na brojne životne zahteve… i ne žalim, jer zaista su to danas deca koja su sve ta iskustva stečena umela da utkaju u svoj život i sada mogu reći da sam majka dva divna tinejdžera. Ali, isto tako, pored svih svojih obaveza (a imam ih i te kako), iz prikrajka posmatram svoju decu kako ojačavaju i kako sve spretnije šire svoja krila.