Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Kolumna
Dala baba dinar da uđe…
Kolumna Dala baba dinar da uđe…

Kolumna
Dala baba dinar da uđe…

Taj momenat odluke kada je za nešto pravo vreme je mnogo zeznuta stvar. To što je neko negde rekao da se nešto mora ili treba do određenih godina, ne važi za sve ljude. Čak i na ono što vam roditelji pričaju i od vas očekuju, često treba staviti znak pitanja. Čisto da sami sa sobom vidite da li je vaš život do kraja onakav kakav ste oduvek želeli. Pogotovo onaj ljubavni. Jer ako promašite posao može da se promeni, ali ako promašite partnera…malo se duže ta odluka ispravlja

Zanimljivo je što se velike istine saznaju usput. I što nema uputstva kada s nekim počnete da živite. Nego tek kad uđeš u priču, razmišljaš da li si se možda negde preračunao. Po sistemu, dala baba dinar da uđe, a dala bi deset da izađe iz kola.
Neko uđe i za džabe, ali posle vidi da je bilo jeftinije da parama plati. Neću vam ovde pričati najčuveniju verziju ljubavno – korisne veze, gde je ona bogata naslednica, a on šarlatan koji je voli do poslednje pare . To i vrapci na grani znaju. Ili gde ona sirotica upoznaje nekog buržuja, pa je vila pretvori u Pepeljugu, i onda mora da sluša i služi tog muža dok je živa. Ma ne.

Akteri naše današnje ljubavne priče su se stvarno uzeli iz ljubavi. Oboje dolaze iz istih socijalnih sredina i drugu interesnu vezu sem ljubavi nisu imali. Dobro, ona je njega volela MALKO više. Njemu je ona bila simpatična tako spremna na sve zbog njega i ubrzo su se zavoleli, uzeli, zasnovali porodicu. U međuvremenu, ona malo svesnija istorijskog trenutka u kom su oboje, shvati da će morati da zapne opet MALKO više, jer njega osim da ide na posao, spava i jede, neki veći životni progres kao da nije zanimao. A žena ko žena, opasno je ako je željna svega. Malo po malo, dok nije njemu postalo previše, ona je napredovala i bila sve uspešnija i bolje plaćena. To je značilo da žonglira kao u cirkusu između poslovne žene, supruge, majke i ljubavnice. Njemu je postalo previše što ona toliko radi, ali nije imao ništa protiv kada donosi novac kući. Počelo je da mu smeta što je nema kod kuće, ne zato što mu nedostaje, nego zato što je kuću neko trebalo da pospremi.

Njoj je već lagano pucao film, ali ga je krpila svaki put, dok joj jednom nije stručno objasnio:
– Znaš, nisam ja naš brak ovako zamislio.
– A kako si ga zamislio, mislim kad si ga zamišljao?
– Moraš više da budeš kući, jednostavno ja ne mogu da dođem kući i da vidim da ništa nije sređeno, da je prašina posvuda i da ručka nema …
– To šta ja moram, eto ja bih da odlučim sama, znaš. A ne sećam se da je naša pobuda za ulazak u brak bila kojom brzinom brišem prašinu, čisto da to razjasnimo.

Kad se ljudi udalje postane bitna i prašina. I to je onaj momenat kad shvatite negde posle nekoliko godina koga ste odabrali. Onaj momenat kada se nekom misterioznom metodom poslovi u kući podele na muške i ženske i kada ljubav počne da se meri količinom opranih sudova, znaš da je Amor istupio strelu.

Ali nije to kraj. Naša današnja junakinja požalila se jednoj srećno udatoj ali dovoljno dugo u braku da ima i rutine, i iskustva. I ova joj je rekla ne trepnuvši, savet koji leči sve.
– Nađi ljubavnika.
– Kako da nađem, šta će mi onda ovaj, ako nađem drugog, prvi može da ode u penziju po sili zakona, istog sekunda.
– To ćeš videti i vrlo brzo će ti se kazati samo, ali moraš da probaš da ne misliš više o prašini.

I zanimljiva stvar, tako je i uradila. Kolega s posla pao je za slobodu žene koju je muž mučio prašinom i jurio sa neopranim sudovima. Našla je nekoga s kim se za sada smeje i kome hita u zagrljaj i kome prašina trenutno ne pada na pamet. Šta će dalje biti ne znamo, ali sudeći po ozbiljnosti naše današnje junakinje može se desiti da plati onih deset dinara da konačno izađe iz kola.

Onako od meraka, ako treba i da časti harmonikaša!

Tekst: Ivana Đorđević
Foto: Fabrika Fotografa