Naslovna / Otvoreni um / Alternativni izbori / Goran Kosanović
RUKE KOJE SAME LEČE
Goran Kosanović RUKE KOJE SAME LEČE

Goran Kosanović
RUKE KOJE SAME LEČE

Kao i većina ljudi koji poseduju „dar“ i naš sagovornik, čak i posle toliko godina, nije siguran kako tačno funkcioniše ono što radi. Ruke ga „vode“ i kroz boje pokazuju gde je određeni problem, a zatim ga uz pomoć masaže i drugih pokreta i otklanjaju

Još u ranom detinjstvu mogao je da uz pomoć određenih pokreta ruku učini „čudo“. Imao je samo četiri godine kada je uspeo da „na neki način“ izvuče izraslinu koju je njegov rođeni brat imao pored kičme. Kasnije je eksperimentisao sa sebi bliskim ljudima, roditeljima, bakom, dekom, jer nije mogao da shvati šta se tačno dešava. Ruke – kako kaže, same rade. Goran Kosanović iz Inđije danas pomaže ljudima da reše zdravstvene probleme iako je godinama „radio“, kako on to kaže, samo osobe koje dobro poznaje.

Ruke daju signal. Gorana „vodi“ spektar boja na njegovim rukama i na osnovu toga zna gde i kakav problem postoji kod pacijenta. On to ovako objašnjava:
– Nekad je toplo, nekad hladno, ponekad je belo-belo hladno, a nekada vruće ljubičasto-crveno. Ruke daju signal i ja to pratim. Postoji i vruće belo i tada ne treba ništa dirati. Kada se određene tačke u telu „zaglave“, ruke jednostavno neće da rade.
Na primer, pacijent kaže da ga boli određeno mesto na koje Goran postavi ruke. Jedan signal dobije ako je upaljen nerv a drugi ako je uklješten, treći ako je diskus hernija i tako dalje.
– Svaki čovek je potpuno drugačiji i to je za mene veliki izazov. Meni je moj posao zadovoljstvo, i dok je tako – radiću.

Goran

Ruke daju Goranu signal na koje mesto na telu treba da obrati pažnju

Drugi putevi. U osnovnoj školi, kada je počeo da trenira džudo, čitao je i učio japanske tehnike, posebno akupunkturu i akupresuru. Pomagao, nameštao kad su se ljudi u njegovoj okolini povređivali. Upijao znanja svuda gde je mogao. U međuvremenu je završio neke sasvim drugačije škole, gimnaziju na Novom Beogradu, pa Vazduhoplovno-tehničku, pa peti stepen Mašinske, radio u firmama, neko vreme i kao šef na naftnim postrojenjima u Rusiji… otvorio butik i upoznao suprugu Jelenu, koja je možda najzaslužnija što Goran danas pomaže ljudima. Naš sagovornik se priseća kako je bila zapanjena kad je prvi put sasvim slučajno videla šta i kako radi i nije mogla da veruje da tako nešto ne koristi da pomaže široj populaciji. On joj je zabranio da širi priču, ali je ona bila uporna…