Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Zašto se neko zgražava na reč – svadba
CVRČANJE NA MASLINOVOM ULJU
Zašto se neko zgražava na reč – svadba CVRČANJE NA MASLINOVOM ULJU

Zašto se neko zgražava na reč – svadba
CVRČANJE NA MASLINOVOM ULJU

Skoro me jedna ženska persona isterala iz pameti. Jer sam joj pomenula svadbu. I to je nisam pitala da li želi i ima li nameru da se udaje, da li voli decu i koliko često misli o tome. Samo sam rekla da je moja tema emisije svadba, život pre i posle svadbe

Ako mi verujete, ne znam ni kako dođosmo do toga da me onoliko iznervira. Priznajem, trebalo je da znam da ima onih kojima je samoća izbor i onih koji iza “to me ne zanima” kriju koliko su očajni.
To što je moja današnja junakinja poslovno uspešna, visoko obrazovana i vrhunski zategnutog tela, a pritom sam je smatrala i vrlom intelektualkom palo je u vodu onog trenutka kada je zazvučala kao prava baba-devojka. Ne volim taj izraz, šta više, prezirem ga, ali nemoj meni te priče, sestro slatka. Pa kome je ideal da živi sam sa svojim lap-topom i telefonom? Na Skajpu, Viberu i Whatsapu? Da se druži sa armijom sebi sličnih koji će mu se diviti na novim krpama? Još samo da kaže da je i seks PREVAZIĐENA stvar, pa da se prevrnem. Pa na kraju, šta vredi i što su ti butine zategnute i grudi na gotovs kad te niko nije dodirnuo mesecima, ko da se ne valja…

Te njoj nije bitno, to brak deca i ostalo su zastarele forme, te ona nema nameru da polemiše o tako primitivnoj temi, jer pravih muškaraca nema, a i ako ih ima uglavnom ne znaju šta hoće. Vidi ti to! Nas nekoliko primitivnih koje smo je pažljivo slušale dok je objašnjavala osmo svetsko čudo zvano “SVADBA” izgledale smo ko zatvorenice dok je ona zapenivši objašnjavala – kako muž, brak, deca… nisu bitni.
U neko doba sam uhvatila da mi je pomalo žao te tako lepo sročene priče iza koje stoje ona četiri slova – t.u.g.a.

Nisam ni slutila koliko sam zapravo primitivna da mi devojka ne otvori oči. Doduše, ako taj izraz devojka i dalje važi u ovom modernom slučaju. Objasni mi dalje, kako je taj momenat “singl” zapravo stvar izbora. Ko da ja to ne znam. Te ona nije želela da pravi kompromise, te poslovni uspeh u nekim godinama mora da bude imperativ svakom racionalnom biću. Te se neke ŠANSE pružaju samo jednom u životu, a ona je umela dobro da ih iskoristi. Ma udavi…žena, pardon – devojka!

To što neki ljudi odlučuju da imaju decu, to je isključivo njihova stvar i zahteva velika odricanja. Ona je na vreme shvatila da to nije za nju. I verujte nije bitno koliko ima godina, ni kako izgleda. Kada iz nekoga ovoliko očaja i jada progovara, potpuno je nebitno da li je preko puta vas Anđelina Žoli lično.
A trpela sam i slušala sam, nije da nisam. Iako je čitavo društvo u kom sam se zatekla čekalo da reagujem, TRPELA sam iz sve snage. Nisam želela da joj srušim taj svet u kom su svi koji imaju decu i priželjkuju porodičan život – budale.

Mahala je nekim slikama iz teretane, pokazivala mišiće, hvalila se licem bez bora… Toliko idealnog života može da smori najstrašnije.
A da, muškarci je normalno jure, ali ona ih razumljivo, vrti oko prsta, jer joj se može da bira. Šta oni uostalom zamišljaju, ona je sada u najboljim godinama, i opet poslovno uspešna i treba da se potrude oko nje da bi ona uopšte pomislila da svoje (dragoceno) vreme nekome pokloni. O, Bože ima li ova priča kraj? Nije kulturno PREVRTATI očima kada neko nešto priča. A onda je došao red na zdravu ishranu. E, tu sam već osetila da pucketam. Nekako s godinama čovek sve manje ima živaca za palamuđenje, a sada kad sam čula da ona sve sprema na maslinovom ulju i da pije litar i po vode dnevno, jede neke silne jabuke… I da se svi dive kako izgleda i kako joj niko ne bi dao 35, malo mi bi muka.
Ljudi često vole da budu u svojim zabludama. A ko sam ja pa da im razbijam iluzije, ali ovoj sam, čak i ovako primitivna bila jako zanimljiva. Živa nije bila dok mi se nije obratila, jer kako toliki uspeh a da se još nije pojavila na TV.
– Gledam ja tvoje emisije često, imaš zanimljive teme. Eto mogla bih ja da ti dođem da pričam o zdravom životu i kako biti srećan i kada si sam – objasni mi samouvereno.
Pokušala sam da se nasmejem, ne verujući da mi ulazi u vazdušni prostor sa pričom koju može da proda nekome ko ama baš nimalo pojma sa životom nema.
– Hvala na ponudi. Slušala sam te vrlo pažljivo. Tebi draga, ne treba ni cvrčanje na maslinovom ulju, ni litar i po vode. Ni diploma, ni radno iskustvo. Tvoj uspeh će biti kada nađeš nekog jako PRIMITIVNOG da te dobro otrese.
Okrenula sam se i prošla pored nje. I da, nije mi se više obraćala. A neće doći ni u emisiju. Verujem da naš razgovor neće nikome pomenuti.
Mada ako je ponovo sretnem, po osmehu ću znati da li je svog primitivca srela ili se još traže.

Tekst: Ivana Đorđević
Foto: Goran Zlatković – Fabrika fotografa