Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Sve se dešava najbolje za nas i kada ne ide po našem planu
Vesela domaćica Sve se dešava najbolje za nas i kada ne ide po našem planu

Vesela domaćica
Sve se dešava najbolje za nas i kada ne ide po našem planu

veselaDobar dan 🙂
Da vam šapnem…

Plakala je dugo i tiho. Krupne suze slivale su se niz nežno mlado lice. Inače razdragana, vesela devojčica, ponekad čak i pravi hrabri mali sveznajući buntovnik, sada je skršeno sedela u stolici. Tužnim mutnim pogledom i savijenim ramenima na koje se svalio odjednom čitav svet, drhtavim glasom mi je rekla: „Mama ja ne mogu da verujem! Ovo kao da je san! Ovo se meni ne dešava. Nestvarno je!“ I meni je delovalo tako. Bolele su njene suze neuporedivo više nego neke moje. Njen tužan pogled probadao mi je srce i nekako stvarao onaj dobro prepoznatljivi kamen nezadovoljstva u želudcu. Moje mladunče, moja devojčica, moja lepotica suočavala se sa jednim od prvih većih poraza u svom mladom životiću.

Inače odličan đak, koji je i učestvovao na raznoraznim takmičenjima iz više oblasti i osvajao nagrade od prvog do osmog razreda, danas je loše uradio kombinovani test na prijemnom ispitu za srednju školu. Prva dva testa uradila je veoma dobro. Po bod je falio od maksimuma i samouvereno i zadovoljno otišlo se na treći test. Čak su neki iz njenog društva zajedno sa njom govorili da je to forme radi. I eto… podbacilo se, iznenadilo i neočekivano loše uradilo. Loše van svih njenih pa i naših očekivanja. Trema, neki strah (nerado moram kao odgovorna mama konstatovati) pomalo nedoslednost, brzopletost i ponegde neznanje uzeli su svoj danak i rezultirali malim brojem bodova i bujicom neočekivanih suza, osude i krivice. Jecaji i suze kao i kritika na sopstveni račun nizale su se dobra tri do četiri sata. Bilo mi je veoma teško gledati je i čekati da se isplače jer u tim trenucima nikakva uteha nije pomagala i na nešto loše nisam mogla govoriti da je dobro. Urađeno je loše i to je morala prihvatiti i odtugovati. Morala sam je pustiti da isplače svoj bol. Realno zbog maksimuma poena na uspehu i predhodno urađena odlično prva dva testa, ovo i nije bila tolika „katastrofa“. Ovo je bilo nešto što je mojoj mezimici unelo nesigurnost ali na neki način i nešto što bi moglo razrešiti dilemu koji smer da upiše od željena dva. Za jedan smer je odavno položila prijemni a ovi rezultati su bili potrebni radi drugog, pa da onda odluči i donese konačnu odluku. Međutim, vidite nekako se odluka sama od sebe namešta jer uvek „NEKO“ za nas zna šta je najbolje.

Sačekala sam strpljivo da se moje zlato smiri i na lep način joj objasnila ono što sam odmah sama shavatila, posle prvog šoka nakon rezultata. Ovo je zbog nečega dobro! Znate i ja i moje nove spoznaje i takozvani rad na sebi ovim su bili na svojevrsnom testu. Lako je pisati, pričati i okolo trubiti o nečemu dok ne dođe do situacije kada sve to treba da se primeni. Sada je meni došao taj momenat. Momenat kada treba primeniti spoznaju da se sve dešava za naše najveće dobro. Duboko verujem u to što sam joj i ispričala. Njeno dvoumljenje između dva smera ovim činom potvrdiće se da li je njena želja da ide na teži za nju dobra. Ako i sa ovim kiksom upiše taj teži smer, onda i treba da je tamo. Ako ne, onda se univerzum ili Bog zavisno u šta verujete, potrudio da joj da znak i da najbolju odluku za nju iskreira zajedno sa njom. Nekada i pored toga što nešto žarko želimo mi nismo sposobni videti širu sliku koja je najbolja za nas. To sve tek kasnije shvatimo i realno vidimo kada nam vreme pokaže sve. Uz topli majčinski zagraljaj, nežne reči ali i poneku prekoru da je morala svesnije i odgovornije pristupiti celom događaju, nekako smo došli do malog osmeha i rečenice: „Ma, mama videćemo. Biće ono što treba da bude! Ovo je bilo tako nešto čudno da mora da nam govori nešto.“

I videćemo! Malo ćemo sačekati i videti kakav Bog (univerzum) ima plan za nas i na kojem smeru ćemo se naći, jer ništa se ne dešava bez razloga i sve je za naše najveće dobro. Nama ostaje da čistog verujućeg srca „predamo teret“ i sledimo to, iako nam se ponekad i ne sviđa.

Kako ste vi? Šta radite? Slažete li se sa mojim mišljenjem o celoj situaciji pišite mi na www.facebook.com/veseladomacica1111, volela bih da razmenimo iskustva.

Pozdravljam vas i odoh da kuvam. Tužne okice treba nahraniti omiljenim jelom a to su:

PILEĆI BATACI ZAPEČENI U PAVLACI

Potrebno je: 4 pileća bataka i 4 pileća karabataka, 3-4 jajeta, 2 kisele pavlake, 6-7 kašika prezli, 1 kašičica soli i jedna kašičica začina C ili šta već koristite.

Komade piletine poslagati u manji pleh, posoliti i ostaviti malo da odstoji. Za to vreme mikserom umutiti belanca, dodati žumanca, pavlaku, mrvice i vegetu. Smesom preliti piletinu i staviti u zagrejanu rernu da se peče na srednjoj temperaturi 30 – 40 min dok ne porumeni. Uz ovo ide odlično pire krompir i šopska salata.

Prijatno!