Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Sami sebi najbolje zakomplikujemo život
Vesela domaćica Sami sebi najbolje zakomplikujemo život

Vesela domaćica
Sami sebi najbolje zakomplikujemo život

Dobar dan
Da vam šapnem 🙂

Prikradu se. Dođu tako, redovno, svakog meseca, polako ali intenzivno, oni specifični dani u životu svake žene. Da li zbog ovih divnih, ranih pedesetih u kojima se sada nalazim ili zbog možda mesečeve eklipse, ne znam, ali sam ih baš intenzivno osetila. Podgrejali su mi misli, uzburkale emocije i nekako uspeli da me vrate u nepregledne hodnike sopstvene prošlosti. Lutajući tako tim mojim osvetljenim hodnicima, u prisustvu verne blage tuge i setnog osmeha naleteh u sećanjima na rečenicu moga Tate.

Ovo veliko T nije pravopisna greška. Nemojte se zbuniti. Ono je spomen ljubavi i granica zaboravu.

Moj Tata govorio je često: „Što čovek može sam sebi da iskomplikuje život – to drugi niko ne može da mu uradi!“ Ovo je obavezno izgovarao uz kiseli smešak. Veoma osvešten za svoje vreme i tada nam je pričao o moći misli, važnosti optimizma, položaju kreveta prema stranama sveta gde spavamo, moći istine, slobode, vere i sloge. Učio nas je da treba da budemo vredne, marljive, dobre, poslušne, odgovorne i ambiciozne. Da treba da završimo škole, zaposlimo se, udamo, rodimo decu. Sve nas je učio, doduše najbolje i najviše sopstvenim primerom. Verovatno su i vas vaši učili tako.

Međutim ono što nas nije naučio, a sada znam da ni on nije znao, je važnost toga kako se osećamo. Znam, jer da je znao ne bi ovu rečenicu izgovarao često i sebi sam komplikovao život. Dosta dugo sam ga komplikovala i ja sama sebi. Sve do momenta dok iskustvo nije počelo da boli i poznata prošlost pretila da postane predvidljiva budućnost.

Kada mi sami sebi „komplikujemo“ život? Onda kada radimo stvari protiv sebe. Protiv svojih osećanja. Kada živimo po normama i pravilima koja se od nas očekuju, podrazumevaju i nikako nas ne izdvajaju od kolektivno nesvesne celine.

Kako da znamo šta je protiv nas? Pa, po osećaju. On će nam pokazati da li smo u težini ili lakoći. Reći će nam da li neke stvari radimo zato što to želimo, moramo ili treba, ili zato što se to od nas očekuje ili zbog nekoga ili nečega, uvek prečeg i važnijeg od nas.

Zašto je to važno? Zato što je to prvi i osnovni korak otkrivanja nezadovoljstva i upoznavanja i suočavanja sa samim sobom.