Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Ptice pevaju, mačke trče, ali mi kreiramo naš život
Vesela domaćica Ptice pevaju, mačke trče, ali mi kreiramo naš život

Vesela domaćica
Ptice pevaju, mačke trče, ali mi kreiramo naš život

vesela

Dobar dan 🙂
Da vam šapnem…

Negde u sam smiraj dana kada je sunce završavalo svoj dnevni ples, a mesec imao generalnu probu pred svoj nastup, ulicom se prolomi britak glas devojčice:

„Marija stani! Ćekaj! Nemoj sad! Crna mačka je prešla put.“

„Ma hajde Marina, dođi, to nije tačno!“

„Ma, ne… neću. Znaš li da kad crna mačka pređe put to nije dobro? Desi se nešto loše!“

„Ha, ha, ha, e ja baš hoću. To nije tačno videćeš!“

Čudnovata konverzacija devojčica polako se udaljavala od mene. Veoma su bile simpatične. Jedna bezbrižna i vesela, a druga sujeverna i uplašena. Hm… Razumem možda malo više ovu drugu. Dugi niz godina pogotovo u tom nekom uzrastu do punoletstva podlegala sam i ja raznoraznim sujeverjima. Mislim da mi je to uverenje formirano u nekom ranom detinjstvu kada sam dosta vremena provodila sa nerođenom tetkom koja me je čuvala dok su roditelji vredno radili. Svakakvih priča sam se ja naslušala, koje su dugo ostavljale trag u mojoj glavi. Znate plašila sam se i leptirica. Po priči tetke one su dolazile noću da se nahrane, prosto mi je i glupo da vam napišem sa čim, ali asocijacija neka vam budu vampiri. Nisam volela da čujem ni huk sove, niti u toplo letnje veče kad se iz obližnjeg šumarka oglasi kos. Posebno turobno i uznemirujuće mi je bilo graktanje svrake. Tada bi me obuzela jeza i prosto sam bila u iščekivanju nemilih vesti. Ponekad se i dešavala ta podudarnost da stvarno nečija duša odluči da napusti ovozemaljski svet a ja naravno tada nisam znala kako to funkcioniše pa sam doživljavala mali kolaps. Na trezvene reči oca koji je pokušavao da mi objasni da glasovi koje ispuštaju te ptice u svom bitisanju nemaju nikakve veze sa smrću komšije u poznoj starosti, burno sam reagovala i nisam mu davala za pravo. Naravno da sam se u tom periodu iznenada saginjala da vežem pertlu kad crna mačka pretrči put, čekajući da prvo prođe neko pre mene. Ustajala sam ja i prvo desnom nogom dohvatala pod i skakala od sreće kada nađem detelinu sa četiri lista. Posebno sam se radovala kad draga starija komšinica, nama razdraganim pubertetlijama, u prevrnutoj šolji vidi slovo „U“ i povikne: „Imaš USPEK!“ I da, USPEK (tako je govorila). Očekivala sam ga, jer kako ne bih kad ga je Steva videla u šolji. Jako mi je zanimljivo kada se svega toga setim, sujeverja i formiranih pogrešnih uverenja koja su pokazivala manjak vere i neverovanje procesu života. Nekada nisam ni bila svesna koliko su naizgled bezazlene priče tetke ostavile na meni trag. Dugo sam i sipala supu tri puta kutlačom i imala svoje posebne rituale, duboko ubeđena da ako ih ne ispoštujem poći će nešto po zlu. Tetku ne krivim jer ona je pričala priče i verovanja iz njenog ugla, a meni je drago da je prošlo vreme robovanja pogrešnim uverenjima. Iz mene je nestao strah i konačno mogu uživati u pevanju ptica, ma kako se one zvale.

Drago mi je što na život više ne gledam iz ugla uplašene srne misleći da na svakom ćošku vreba opasnost. Eto… baš pre neki dan u svom niskom letu, svojim krilom me je zakačila i vrana po glavi. Iznenadila sam se jer mi se to prvi put desilo. Međutim, mirno sam nastavila dalje znajući da me čeka nešto dobro. Ko mi je kriv jer se nađoh na njenom putu?

Volela sam da sam mogla i Marini sa početka moje priče da ispričam sve ovo. Da je ohrabrim i kažem da život nije strah i da njega ne kreira crna mačka, vrana ili ćuk, već mi… naše misli, uverenja i emocije. Kreiramo mi sve sami. Ptice pevaju, mačke trče, a na nama je šta ćemo videti i očekivati od svega toga, jer i huk sove može biti glasnik dobrih vesti i detelina sa tri lista može doneti sreću, ali samo ako mi verujemo, želimo i hoćemo da je tako.

Kako ste vi? Šta radite? Svratite da popričamo www.facebook.com/veseladomacica1111
Ja odoh da pravim mekike za doručak od „ludog“ testa. Evo vam recept i obavezno probajte.

LUDO TESTO

Potrebno je ½ l mleka (može i pola mleko, pola voda), 20 g kvasca, 2 kaščice soli, 2 kaščice šećera, 5 kašika ulja, 5 kašika belog vina ili umesto toga 1 mala kašičica sirćeta, 2 jaja, 1 prašak za pecivo i 1 kg brašna. Kad vam kvasac nadođe dodajte ostale sastojke i sve dobro umesite. Od ovog testa mogu da se prave i krofne i tortilje i podloga za picu. Po želji rasklagijajte koju hoćete debljinu. Ja lično rasklagijam za mekike debljinu od 3-4 mm i unutra stavim sir i pržim ih na vrelom ulju. Testo može odmah u frižider i može u njemu da stoji par dana i da se koristi po potrebi, samo je činiju potrebno prekriti folijom ili kesom. Prijatno!