Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Nije život ono što se događa, već kako mi gledamo na to
Vesela domaćica Nije život ono što se događa, već kako mi gledamo na to

Vesela domaćica
Nije život ono što se događa, već kako mi gledamo na to

veselaDobar dan 🙂
Da vam šapnem…

Da li je lakše ili teže kada shvatimo da je sve do nas i na nama? To je saznanje koje me je poprilično promenilo i promenilo poglede na ljude iz moje okoline. Da li mi je zbog toga lakše ili teže ponekad i ne znam odgovor ali sam srećna što sam to spoznala.

U momentima kada sam raspoložena i imam unutrašnji mir nije važno kakvo je vreme napolju, na koje se uglavnom svi žale. Nije važno da li su na stolu razbacani neplaćeni računi ili je gomila neispeglanog veša neprimetno porasla za dva dana. Nekako nije važno ni da li suprug ustao na levu nogu, komšinica u pms-u ili ćerkica zaboravila opremu za trening. Nekako tad nije ništa toliko važno jer – rešiće se. Proći će. Ja osećam lakoću u sebi radost i polet. Mogu da smirim, utešim i razumem i sebe i druge i letim kao leptirić. Obavljam obaveze kao pčelica i baš na svake reči predem kao maca vešto izbegavajući raspravu. Ne nervira me tad ni gužva u prodavnici, stanje u državi kao ni cena jagoda koja nikako ne pada. Sve razumem, prihvatam i shvatam.

Međutim, kada ja ustanem na levu nogu… smrači se sve. Sve mi smeta, nervira me i žulja. Obaveze koje bih završila u prethodnom stanju trajale bi nekad čak i troduplo duže. Komešam se. Sve mi je tesno. Čak mi se tad čini ni da vazduha nema dovoljno i baš mi veoma smeta televizor jer ništa lepo nema da se čuje. Nekako mi je tad i sopstvena koža tesna a ni boja kose nije baš neka, a i nije trebalo da se ošišam… Tad i najmanje opaske ukućana smatram napadom i neretko dođe do rasprave jer mene baš niko ali niko ne razume. A da li ja razumem tad samu sebe?

A taj dan je baš obično neobičan kao i neki od onih prethodnih kada sam letela kao pčelica i u svemu videla cvet. I sad opet ono pitanje sa početka: Da li je lakše ili teže kada shvatimo da je sve do nas i našeg pogleda na naš život i svakodnevnicu?

Pa lakše je jer svesno možemo da utičemo na sebe i da svesno odlučujemo koje ćemo naočare nositi baš tog dana. Ako mi ne menjamo i ne utičemo na sebe, ne možemo to očekivati ni od drugih. Da bismo nešto dobili, to moramo dati. Da bismo ostvarili želje, prvo moramo verovati u njih. Da bismo osetili toplinu sunca, prvo ga moramo videti čak i između oblaka. Da bismo imali i zadržali dobrog partnera moramo to prvo mi biti. Moramo razgrnuti krš izazova svakodnevnice i dopreti svesno do onih osobina partnera koje smo u njima videli i na početku i koje su nas osvojile a koje smo vremenom zatrpali rešenjima egzistencijalnih pitanja. NIJE ŽIVOT ONO ŠTO SE DOGAĐA, VEĆ KAKO MI GLEDAMO NA TO! Na svaku stvar koja se desi možemo gledati iz različitih uglova. Na nama je koji ćemo izabrati i to ja nazivam svest. Svesnom odlukom hoću li biti svesni kreator svoje svakodnevnice i svesno birati pogled i misli o nečemu ili ću dozvoliti tim istim mislima da se kovitlaju i roje dirigovane egom unoseći konfuziju i zbrku nesvesnog stavljajući me u ulogu žrtve. Na nama je! Nekada nije lako ali je moguće biti svesni kormilar svoga broda. Internet je prepun sadržaja samopomoći. Postoje predavači i seminari, neke od njih sam i sama prošla i naučila osnovne tehnike sa kojima uspevam ostvariti lakoću kad nesvesno dozvolim da me nezadovoljstvo savlada.

Ja sam odlučila biti srećna a da li ste vi? Pišite i dođite da razmenimo iskustva www.facebook.com/veseladomacica1111.

Put samorazvoja, kako neki iz moje okoline misle, ne lišava nas trajno izazova ali veoma pomaže da brzo i lako izađemo iz njih i osvestimo njihovo poreklo, jer ako znamo uzrok lakše ćemo doći i do rešenja. Na nama je i na našim naočarima koje svesno svakodnevno stavljamo, i ja to znam – a da li znate vi?

Moje naočare su danas ružičaste i sve je divno kroz njih kao što je prelepa čorba od tikvica koju ću danas kuvati.

ČORBA OD TIKVICA

Potrebno je: 500 g tikvica, 4 struka mladog luka, ½ čaše kiselog mleka, 1 šoljica pirinča, 1 jaje, ulje, so, mirođija po želji i aleva paprika.

Sitno iseckan luk propržiti na ulju, dodati alevu papriku, promešati i naliti nekoliko čaša vrele vode. Kad voda provri dodati očišćene tikvice isečene ka kocke i pirinač. Gotovu čorbu začiniti razmućenim jajetom u kiselom mleku. Po želji posuti seckanom mirođijom i posoliti po ukusu.

Prijatno!