Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
MAMA JE MAMA i ne sme da ima mana
Vesela domaćica MAMA JE MAMA i ne sme da ima mana

Vesela domaćica
MAMA JE MAMA i ne sme da ima mana

vesela Dobar dan vesele/i moje 🙂
Da vam šapnem…

Kupila sam mimoze. Stigle su, jeste li videli? Proleće nam se bliži, ma verujte samo što nije. Kad vidim da su mimoze stigle u moj grad, ja se sva ozarim. Stiglo nam je i sunce, lagano se probija kroz oblake. Kafica miriše, mimoze u providnoj vazni na žutom stoljnjaku, a ja vama pišem. Moj sadašnji trenutak je predivan i podeliću sa vama jedan moj doživljaj. Nasmejala sam se do suza, ali, ali, ali me i žacnulo.

Ne znam da li znate ali vratila mi se ovih dana i temperatura. Nije neka – trideset sedam sa pet, ali dovoljno da smeta. Došao mi i onaj PMS. U zadnje vreme ga zovem i Pusti Samo Malo. Naljuti me baš. Trudim se da ga zaobiđem, izbegnem i ne primetim ali on uporan i naporan. Iskoči ispred mene samouvereno, čak tvrdoglavo. Ja jednu, a on pet. Čitava zbrka u glavi, u nogama, a na leđa mi svali teret od sto kilograma. Svaki mesec donesem odluku da me ne zanima. Neću ga primetiti i gotovo. Nek radi šta mora, a i ja ću. Međutim sa prvim znacima oboje poludimo. Svali mi na grudi svu svetsku i belosvetsku tugu i nezadovoljstvo. Par dana ne odustaje ni on, a ni ja. Teram ga šetnjom, mislima, zdravim zrnevljem ali ne vredi, slaba vajda. Obično me tad i neko od mojih pogleda popreko i zaboravim da odbrojim do sedamnaest i nazad. Kad stigne „tetka“ iz Crvenke meni lakne a i ukućanima čak, a on nestane. I tako u toj mojoj šašavoj fazi ja iskoristih i da ne skuvam dva ručka. Jedan dan je jedna draga baka pekla pile, a drugi, druga draga baka pravila sarmu. Ostade meni tako jedna Bečka šnicla, usamljena na tanjiru i ja je lepo zamotanu spakovah u rernu. Zaboravila sam na nju. Da vam šapnem i ovo… u  tom „ Pusti Samo Malo“ –  opustim se ja. Tad glumim po kući da sam muškarac i da moram da radim muške poslove. Gledam TV, ležim i telefoniram. E, onda u vrhuncu moje ubedljive glume pojavi se moj sinčić, mamino zlato, da mi pravi društvo. Veliki je to dečko. Trenira. Gimnazijalac. Mamina ljudina. Nekad je i „inkvizicija“ ali oprošteno mu je to. Razume mama sve. Period adolescencije nije lak. Dok smo pričali i on mami pokazivao bicepse i objašnjavao šta bi trebao da jede i koliko za poželjnu formu stigosmo i do rerne.

Otvori je moj delija i povika: „ŠTA… IZDAJEMO ŠNICLI ČETRDESET DANA!!!“

Dragi ljudi… vesele moje… ja sam se toliko zasmejala da su mi potekle suze.

IZDAJEMO ŠNICLI ČETRDESET DANA…… hahahahahhhhhaaaaaaa

Smejala sam se jako dugo. Kako se samo setio toga? Ma da, on je duhovit na mamu.

On se takođe ismejao. Kad sam ostala sama, drage moje, ja vam se malo i zamislih. Uz veselu opasku, ja sam dobila i packu. U prevodu – zašto šnicla stoji još tu?  Zašto je nisam bacila?

Eto… šta da vam kažem? To što mama ima temperaturu i one „pms“ goste – nije važno. To što mamu možda muče neke brige ili nedoumice ili trzavice – nije važno. Važno je da šnicla nije  bačena. MAMA JE MAMA I NE SME DA IMA MANA!!!

Setih vam se tu ja i moje mame, ona bi se sad posebno obradovala. Ona je ludela na reči: „Posle ću.“ Stalno mi je govorila: „Dobro je. Videćeš ti kad budeš imala svoju decu. Polako.“ To polako drage moje brzo je došlo. Životni točak neminovno se okreće. Od malih bebaća i njihovih pelena, preko prvih koraka, reči, dođu i prve fudbalske lopte, posle i gitare i oni postanu veliki ljudi i najverniji kritičari. Uz svu tu našu ljubav , brigu i trud da im ne fali ništa, mi malo previše i damo, pa i kad zakažemo odmah se primeti. Ali, dobro, nije kraj sveta… niti poslednja šnicla koja nije bačena, niti poslednja opaska mog junaka…

Sada ću sa vama vrlo rado uz osmeh da podelim recept divne Bečke šnicle… pa da i vi, ako želite, možete da joj izdate četrdesetnicu 😉 strašno ništa a još vas može i nasmejati…

 

BEČKE ŠNICLE

Isečene šnicle (nije važno da li su svinjske ili juneće) izlupati i posoliti.

Kad malo odstoje prvo ih uvaljati u jaja, zatim u brašno, pa ponovo u jaja i na kraju u prezle.

Za prženje je potrebno veoma zagrejati ulje, pa potom smanjiti i pržiti na umerenoj temperaturi da se lepo isprže. Ko voli da su sočnije i mekše može na kraju sve šnicle vratiti u posudu u kojoj su pržene, dodati šoljicu vode  i malo dinstati sve zajedno. Ne više od desetak minuta.

Specijalan savet je da, ako vam ostane jedna šnicla, nikako je ne ostavljajte… jer možete zaboraviti… pa šta posle 😉 što vam to treba 🙂 ?