Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Gde su nastali naši strahovi od napuštanja
Vesela domaćica Gde su nastali naši strahovi od napuštanja

Vesela domaćica
Gde su nastali naši strahovi od napuštanja

Sa emocijama ne treba komplikovati. O njima uglavnom pričamo ili ih preuveličavamo ili ih sklanjamo ili potiskujemo. Kada pričamo mi ih uporno objašnjavamo. Ne osećamo ih intenzivno. upadajući u sopstvenu dramu koja vodi preuveličavanju, velikom gubljenju vremena i energije da na kraju čak i ne znamo da definišemo kako se zove to što osećamo i o čemu smo pričali. Ako pak ne pričamo o njima onda ih prosto prebacujemo na nekog drugog ili ih sklonimo. Tako fino, kreativno ih potisnemo misleći da su nestale. Zabluda. One ne nestaju. One su žive i one će uvek naći put. Oslušnite! Mislim da vaše telo baš sada želi to da vam kaže.

Na putu lične spoznaje i samorazvoja postoji i može mnogo da vam pomogne povezivanje sa vašim unutrašnjim detetom, njegovo otkrivanje i prihvatanje. Ono kada je sigurno, prihvaćeno i voljeno može da izrazi svoja osećanja i oslobodi sebe, a samim tim i vas.

Zato se pitajte: „Kako se osećam sada?“

Imenujte, definišite, priznajte i prihvatite. Otkrijte dete u sebi i čujte njegov glas!

Dopustite sebi da osetite vidove potisnutog iskustva jer ako ih ne osvestimo ona se ponavljaju. Sve što je to dete potisnulo a nije integrisalo i izrazilo, stvorilo je programe po kojima funkcioniše i živi i u odraslom dobu. Život nam nepogrešivo svedoči svakodnevnicom naših nesvesnih obrazaca. Fizičke okolnosti su drugačije, ali na emocionalnom nivou sve je isto ako ne osvetlimo tamu svojih potisnutih osećanja.

Potpuno je u redu da osećate sve što osećate. Iako boli, u redu je. Bol je prirodna. Bol je normalna. Ona nestaje kada osećanja imaju svoj prirodan tok. Kada se izraze ne nastaje patnja. Zašto da patite? Otkrijte, upoznajte i prihvatite dete u sebi, vaše ja. Oslobađa i isceljuje. Ja moje jesam.

Jednog sasvim običnog popodneva, jedne sasvim obične sedmice pojavila se ispred mene. Malena, kovrdžava, uplakana i uplašena sedela je na stolici naninog stana… sedela je i čekala. Čekala zadnji zagrljaj i pozdrav. Čekala je tatu i mamu koji će je povesti zajedno sa sestrom u novi grad. Preseljavala se iz jednog grada u drugi i odlazila iz jedne tadašnje republike u drugu, tamo negde kako su joj rekli gde će biti lepše i bolje. I verovala je ona tati i mami jer oni nikad lagali nisu. Pored malene suznih okica pojavio mi se tog popodneva i natovareni kamiončić pun imetka jedne porodice, parkiran u sokaku ispred vrata naše nove iznajmljene tuđe „kuće“. Sasvim iznenada mi se javilo sećanje koje sam zaboravila. Setila sam se sebe sa pet godina. Došla mi je moja mala, uplašena „JA“ da me podseti odakle su nastali strahovi od napuštanja, tuga zbog rastanka i nezadovoljstvo i nesigurnost zbog promene.

Zaista sam na nju zaboravila. Dugo, veoma dugo je bila ostavljena, zaboravljena, usamljena i napuštena. I ko zna dokle bi ona bila još tako sama da u moj život nisu ušli ljudi koji su me naveli da se okrenem sebi. Ja nisam mogla neke stvari uraditi sama.

Ako ne možete i ne želite ni vi, dođite na staro mesto gde vas čekam https://www.facebook.com/veseladomacica1111 gde ima jedan specijalan kutak http://bit.ly/svojaiostvarena samo za vas.

S’ ljubavlju samo vama

Milena Marović
Autor jedinstvenog online koučing programa
– Postani svoja i ostvarena –
Autor grupnog online koučing programa
– Napravi korak ka sebi-
MFP coach
Praktičar Kvantne Transformacije
Holistički coach LENS
Kundalini Reiki Majstor Učitelj