Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Dobro je… samo kad nije gore
Vesela domaćica Dobro je… samo kad nije gore

Vesela domaćica
Dobro je… samo kad nije gore

veselaDobar dan 🙂
Da vam šapnem…

Ah… U septembru je Saturn, takozvani učitelj – mučitelj ušao u Jarca. U januaru smo čak dva puta bili svedoci dva puna meseca od kojih je jedno bilo i pomračenje. Na sva zvona se pisalo o tome, plavi mesec, promene, nepovoljni aspekti još pri tom kod zvezde Regulus a u blizini Južnog i Severnog mesečevog čvora. Totalno nemirno nebo. Astrologijom se ne bavim profesionalno i molim astrologe koji ovo pročitaju da mi ne zamere jer sam ovo sve nekako istresla na kamaru, jer želim nešto drugo da kažem. I nebeska pozornica pored svih drugih dešavanja na političkoj sceni i ovoj svoj našoj svakodnevnoj „krizi“ pogodovala je da velika većina opet negde u sebi kaže: „ Eto… mora tako. Ne može bolje,“ i polako se vrati (ako je uopšte bilo kad i pomislila da izađe) u svoju zonu komfora.

Ovde, na ovim našim divnim prostorima, na ovom našem brdovitom Balkanu jako je zastupljeno kolektivno nesvesno ponašanje. Vladaju norme, običaji i pravila a sve sa porukom: „Joj, dobro je! Samo da nije gore!“ Ili ono, za mene još crnje: „ Ma, ćuti …samo nek smo zdravi“, kao da se zdravlje, sreća, lep život ne podrazumevaju. Rođenjem i rastom učeni smo i vaspitavani da radimo stvari koje se od nas podrazumevaju, očekuju i da ne iskačemo iz kalupa. Bilo je bitno da završimo škou, zaposlimo se, pritom srećno udamo i oženimo, dobijemo decu i… obavili smo sva posla. Zadovoljni roditelji, zadovoljna okolina, a morali bismo biti i mi jer smo ispuniili tuđa očekivanja… a da li zaista jesmo? To je pitanje koje većina sebi i ne sme da postavi. Jer šta se dešava ako odgovor bude negativan? Šta tada? Kako izaći iz kalupa? Kako napraviti korak u nepoznato? Kako prihvatiti odgovornost za sopstveni život? I uostalom šta će „oni“ reći 🙂 (ONI = rođaci, komšije, prijatelji, mame, tate, sitna  i velika deca) ako sopstvene želje, ciljeve i htenja stavimo na prvo mesto ispred svih. Pa tako u nedostatku hrabrosti, dok duša ne uspe pustiti svoj ugušeni krik, veliki broj jedinki vrati se nazad i verovatno negde u sebi izgovori: „Dobro je… samo kad nije gore!“

Tako se nastavi živeti poput Sizifa koji stalno gura svoj kamen do vrha planine, na vrhu planine kamen se vrati na dno, pa on ponovo radi istu stvar. Sizifove muke i mit o njemu možemo preneti na današnju situaciju gde se rade dosadni nevoljeni poslovi, vodi monoton život i svakodnevno rade iste stvari.  Stvari koje obezbeđuju kakvu-takvu egzistenciju ali guše životnu svrhu i uskraćuju mogućnost rasta do punog potencijala. Svako je kovač svoje sreće. Sami biramo hoćemo li živeti Sizifove muke, kolektivno nesvesnog ili hrabro napraviti iskorak u korist sebe a mimo svih. Stvari ne treba generalizovati, već im dati lični pečat. Kao što Saturn u Jarcu ne deluje isto na svaki znak, kao i pomračenje Meseca, već prema rasporedu planeta u ličnoj natalnoj kati, tako i ova naša svakodnevnica za nekoga je dobra a za nekoga nije. Neko kamen gura do vrha i vraća se nazad, a neko sa vrha vidi sunce, nebo i more… Ja sam spremna da dohvatim zvezde, a vi…?

Pišite i javite da li ste od onih koji muče Sizifove muke? Čekam vas na http://www.facebook.com/veseladomacica1111/ …svratite na čašicu toplog čaja :). Danas ću spremati

PILEĆA DŽIGERICA NA PIRINČU

Potrebno je: 300 g pileće dzigerice, 300 g pirinča, 3 jajeta, 100 gr kačkavalja, 1 kašika rena, so i začin od povrća. Priprema: Pileću dzigericu isprziti na ulju, izvaditi u posudu, posoliti i poklopiti. U međuvremenu pirinač skuvati u vodi sa kaščicom soli i začina od povrća. Skuvan pirinač ocediti i pomešati sa rendanim kačkavaljem, renom i barenim jajima iseckanim na kockice. Preko toga staviti prženu dzigericu i preliti sosom koji je pustila. Prijatno!