Naslovna / Bonus za dušu / Usamljenost je na celoj planeti ista
Čovek po imenu Uve
Usamljenost je na celoj planeti ista Čovek po imenu Uve

Usamljenost je na celoj planeti ista
Čovek po imenu Uve

Uvek postoji dilema, kada se film snima po romanu, posebno ako je on već izuzetno popularan, hoće li uspeti da bude dosledna ekranizacija? Jedno od novijih ostvarenja tog tipa je film „Čovek po imenu Uve“, po istoimenom bestseleru.

I odmah ćemo reći: naš utisak je da jeste. Zapravo, film je odlična dopuna priče iz knjige. Na momente se drži radnje i opisa iz romana, ali, verovatno trajanja i dinamike radi, scenario se povremeno odvaja od priče iz knjige. Ali, na vrlo korektan način, tako da se ne gubi suština.

I uvek je dilema, kada imamo dva ostvarenja sa istom temom, koje je bolje, i čemu prvo posvetiti pažnju?

Što se tiče kvaliteta, i film i knjiga su izuzetni, pa ih ne bismo poredili. Predlažemo da odvojite vreme za oba, s tim što nam se čini da bi prvo trebalo da pročitate knjigu, koja temeljnije i dublje zalazi u ličnost glavnog junaka.

Ovaj švedski film je u 2017. godini bio nominovan u dve kategorije za nagradu Oskar, za najbolji strani film, i za šminku i frizuru. I ne samo to: u 2016. godini osvojio je mnoge nagrade na međunarodnim festivalima, i to za režiju, najbolju evropsku komediju, glavnu mušku ulogu, strani film, scenario…

Za one koji na nažem portalu nisu čitali tekst o knjizi, glavni junak je 59-ogodišnji Uve, čovek koji je ostao bez posla, par meseci pre toga bez supruge, neko ko je celog života morao da se bori, živeo teško ali beskrajno i netipično pošteno. Uve je izuzetno vredan, ima neka svoja pravila i ne prihvata kada ih ljudi krše. Jednostavno, on je uvek – u pravu. On ne razme da može biti drugačije!

Uve nije loš čovek, naprotiv, samo je bez osmeha i radost, namćorast i neprilagođen. Ali, zahvaljujući novim komšijama, posebno mladoj komšinici, on se menja i ljudi počinju da ga razumeju i upoznaju koliko je zapravo dobar i poseban, spreman uvek da pomogne, čak i mnogo više nego oni koji su nasmejani i srdačni, a kada zatreba nigde ih nema.

Bez obzira što je Uve težak čovek, ovo je komedija. Glumac Rolf Lansgord odlično je odigrao ulogu Uvea, tako da nam je simpatičan već od prvog kadra, bez potrebe da se upoznajemo sa njegovim teškim životom. No, kako i to saznajemo, Uve nam postaje još draži i simpatičniji. Posebno zato što shvatamo da sigurno poznajemo i mi iz našeg okruženja nekog takvog, ili da i sami postajemo kao Uve.

U filmu je lepo prikazan život srednje odnosno niže srednje klase u Švedskoj, pa je to prilika da vidimo u čemu su razlike u odnosu na naše živote. U uređenoj državi, a neki bi rekli i najuređenijoj, pravila su brojna, jasna i posvećena i najmanjim detaljima, da bi svima životi bili mirni i sigurni.

Uve je čovek koji pamti i teže godine, naučen da bude beskrajno pošten, a rastao zaleđenog srca od nedaća koje su ga snalazile. Uve je u svojoj suštini – čovek, ima sve, za opstanak važne i vredne osobine. Sada je neko drugo vreme, ljudi žive slobodnije, opuštenije, manje poštuju pravila, manje mare za poštenje.

On to niti shvata niti prihvata. I u toj svojoj krutosti je beskrajno šarmantan, prosto vam dođe da ga zagrlite oko ramena i kažete: Opusti se, Uve, čoveče!

Ovaj švedski biser režirao je Hanes Holm, koji je zajedno sa piscem knjige, Fredrikom Bakmanom potpisao scenario, a pored Lasgorda u filmu igraju i Bahar Pars, Filip Berg, Ida Engvol i drugi.

Ekipa glumaca je tako dobro odabrana da bez dodatnih opisa odmah shvatamo ko je kakvog karaktera i stila života. A to je, da bismo se iskreno nasmejali i uživali u filmu, što možemo od prve sekunde, presudno.

Film „Čovek po imenu Uve“ nas vodi u Švedsku ali dozvoljava da u svojim glavama radnju preslikamo i u naše okruženje. Jer, biti sam, boriti se, zaista se boriti za iole pristojan život, to se dešava na celoj planeti i jednako zatvara vrata od čovekovog srca i duše.

Ali, to nas ne rastužuje, naprotiv, gledajući film imamo razumevanja za čoveka koji nam je sve više drag i simpatičan. I smejemo se, trenuci u kojima je Uve strogo dosledan, bez razumevanja za one koji ruše pravila, ne znaju, ne umeju, ne mogu, vrlo su slikoviti i komični.

Kraj, isto kao i u knjizi, jeste tužan, jer Uve odlazi sa ovoga sveta, ali nije tragičan, više umirujući i onaj koji stvara zadovoljstvo saznanjem da je Uve ipak bio mnogo voljen i poštovan od velkog broja ljudi.

Film „Čovek po imenu Uve“ poseduje sve umetničke kvalitete, što potrđuju i nagrade koje je osvojio, ali i izuzetnu toplinu i pitkost potrebnu za osećaj ispunjenosti i dobro iskorišćenog vremena kod gledalaca.

Zato je naša antistresna preporuka. Kao odlično ostvarenje iz kinematografije ali i filmska studija o ljudima koji su oko nas, koje ne razumemo i nisu nam dragi, a trebalo bi.

Preporučila: Željka Zebić