Inspirisao me Otac Pajsije sa njegovom mudrošću. On je nekim novinarima na pitanja o sveštenicima pedofilima, onima koji voze audije i trguju drogom odgovorio na interesantan način. Taj odgovor mene nije dotakao u vezi novinara, već u vezi same funkcije životnih stanja i opredeljenja čoveka koji je otac Pajsije u stvari uočio.
Podelio je ljude na one koji su kao muve i svuda traže prljavštinu, smrad i nečistoću i na ljude koji su kao pčele i stalno idu samo na čistu lepotu: na cveće, mirise i šećer, na slatko, i ništa drugo ne vide…
Da bi ovo povezali stvarno sa našim životima i uvideli koliko je ova metafora oca Pajsija moćna, ja ću se povezati sa vama na jedan jednostavan emotivan način kroz naše misli i našu percepciju.
Rećiću da se ljudi stvarno dele u te dve emotivne skupine, muve ili pčele. Da ljudski um koji ima tendenciju da svuda traži šta ne valja, šta nije dobro, šta je loše, šta je negativno u svemu i svačemu, proizvodi negativnost koja tu osobu drži u svesti velikog nezadovoljstva. To nezadovoljstvo i proizvod muve jeste život prepun “sranja”. Osoba je privučena da svuda vidi ono što ne valja i samim tim zbog svojstva našeg uma koji ne može biti koncentrisan na dve stvari istovremeno, već samo na jednu, i zbog još jednog svojstva – da energetski pokreće jednu istu suštinu. Tako da čovek koji započne neku negativnu percepciju i zadržavajući se na njoj isključuje sve drugo što je pozitivno i dobro, i samo održava i dodaje to tom stanju nezadovoljstva.
Dok ljudi koji se stvarno uspešno fokusiraju na ono što žele, kao pčele, dobijaju samo divan proizvod najvećeg kvaliteta – med u svom životu. Da, njima teče med u potocima. Zbog tog istog svojstva uma, neki ljudi žive nesrećnim životom, dok taj isti princip kod drugih stvara život pun zadovoljstva.
Mislim da je većina nas u životu imala periode kad je bila kao muva i kad je bila kao pčela. Da. Mislim da smo svi mi pčele, samo se ponekad zanesemo i ne primetimo da igramo ulogu muve. Da smo umni princip iskoristili za nešto što ne želimo.