Naslovna / Otvoreni um / Bez granica / Svetlana Marjanović
Čitanje vremenskih linija
Svetlana Marjanović Čitanje vremenskih linija

Svetlana Marjanović
Čitanje vremenskih linija

Svetlana Marjanović, profesor istorije, rodom iz Leskovca, sa suprugom i sinom živi u Nišu. Završila je Filozofski fakultet, odsek istorija. Radi kao profesor istorije u srednjoj školi i voli svoj posao. Rukovodi sekcijom koja se bavi razvojem preduzetništva u školi, pa često sa učenicima učestvuje na raznim takmičenjima iz te oblasti. Kreativna je u svom poslu. Voli da traži i nalazi rešenja za izazove. Zahvalna je svojoj porodici koja je prati i daje podršku njenom daru i radu.

U njenom životu ništa nije bilo lako od rođenja. Prolazila je razne prepreke, suočavala se sa gubitkom voljenih i uvek kad joj je bilo teško, osećala je da nije sama i da je nevidljiva ruka vodi kroz najteže izazove. Božanska ljubav je uvek bila tu i znala je da iza svih izazova stoje lekcije koje na svom putu mora da savlada. Vera u ono što jeste joj je dala snagu da otvori svoj dar prema ljudima, uz veliku zahvalnost bogu na svemu što joj je pružio.

Kao mala, želela si da odeš u monahinje. Šta te je odvratilo sa tog puta i kada si shvatila da imaš dar od boga da vidiš prošlost i budućnost drugih? Da li si se te činjenice uplašila ili si je snažno zagrlila?

Nije lako živeti sa ovakvim darom. Od malena sam nailazila na neprihvatanje, odbijanje, iskorišćavanje i čudne poglede ljudi sa kojima sam dolazila u kontakt i koji bi vrlo brzo shvatili da sam drugačija od njih. Na svom putu nisam imala podršku roditelja i okoline i kroz sve sam prolazila sama. Misli i životne situacije drugih ljudi koje su mi se ukazivale su me opterećivale i nisam znala šta da radim sa tim. Zato sam svoj duhovni mir nalazila u crkvama i manastirima. Imala sam osećaj da tu pripadam i da me samo Bog čuje i čuva. Zato sam jednom majci i rekla, kada smo prolazile pored crkve, ovo je moj dom i ja treba da budem monahinja, u službi Boga. Sećam se kako je bila ljuta i izričita da me nije rodila da budem monahinja i da već imam svoj dom. Ipak, vremenom sam odustala od monaškog načina života, jer volim da sam okružena ljudima. Onda kada sam prihvatila dar čitanja vremenskih linija, izgubila se i moja potreba za osamljivanjem i bežanjem od ljudi.