Naslovna / Dobre priče / Natalija Petković
PLAN B KOJI JE PRONAŠAO MENE
Natalija Petković PLAN B KOJI JE PRONAŠAO MENE

Natalija Petković
PLAN B KOJI JE PRONAŠAO MENE

Kada je posle završene Škole za dizajn upisala Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, Natalija Petković imala je sasvim drugačiju ideju čime će se u životu baviti. Ali, neke situacije nas ponekad odvedu na drugu stranu, koja se ispostavi baš kao ona prava. Za Nataliju je to pravo „slatko“ iskustvo, jer ručno pravi neobične i originalne ukrase za torte

Kao diplomirani slikar i mlada mama, Natalija je po završetku studija razmišljala pragmatično i planirala da se zaposli u prosveti, jer je oduvek volela da radi sa decom. Ali, posle izvesnog vremena je, kako kaže „uvidela da je lakše odleteti na Mesec nego se zaposliti u školi“.
– Shvatila sam da postoji mnogo razloga da nađem plan B. Međutim, plan B je našao mene.

Porodični gen za kreativnost

Natalijin tata je takođe slikar, a i mama je veoma maštovita – za sve ima kreativne ideje! Iz te perspektive, njen životni izbor sasvim je logičan prirodni sled, kao i izbor njene starije sestre Jevrosime koja je šminker i mlađeg brata Boška koji je zlatar. Pored toga što je radila kao dizajner dečjeg nameštaja, oslikavala je i zidove, i rado prihvata sve poslove koji zahtevaju crtačke, tj. slikarske veštine. U jednom periodu njenog života došlo je do preokreta i svoj talenat je preusmerila na izradu slatkih dekoracija za torte.
– Pre pet, šest godina tadašnja poznanica, a sada već dugogodišnja saradnica i prijateljica, ponudila mi je da za njenu poslastičarnicu povremeno radim slatku dekoraciju. Iako su materijali za to kod nas već odavno postojali, mi smo počele kao tabula rasa… pa smo za te prve figure koristile ratluk. Sad ne mogu da verujem da smo bile zadovoljne njihovim izgledom i uvek se smejemo kad se toga setimo.

Svoj talenat je preusmerila na izradu slatkih dekoracija za torte

Svoj talenat je preusmerila na izradu slatkih dekoracija za torte

Novi poslovni izazov

Malo, pomalo stvari su se pokrenule, ukazale su se nove prilike, a pomoć prijateljice Jovane koja je vajar, bila je dragocena.
– Upoznavanje sa novim materijalima i njihovim svojstvima, traženje ideja za figurice, „kopiranje“ omiljenog dečjeg junaka – sve je to neki razvojni put u ovom poslu. Ima i teških momenata, kao i svuda. Na primer, fizički je veoma naporno obrađivati fondan, nekada me ruke bole po nekoliko dana. Ali, momenat kada dete ugleda svog omiljenog lika na rođendanskoj torti i uputi mi pogled pun iznenađenja i oduševljenja, koji kao da govori „Kako si to uspela da napraviš?!“, iznova mi daje volju.
Natalija radi ukrase i za svadbene torte koji su  uvek autentični, tj, po njenim rečima, imaju ličnu priču.
– Jednom sam čak radila „karate mladence“ koji su imali bebu u kimonu. To je bilo baš slatko.

Deca su Natalijini najbolji i najveći kritičari

Deca su Natalijini najbolji i najveći kritičari

Kreativnost nema cenu

Jedan od problema sa kojim se naša sagovornica susreće je kako da odredi cenu svog rada jer ona ne zavisi od veličine figure, koliko od vremena i umeća.
– Više volim da radim likove iza kojih je neka autentična priča, koji zahtevaju kreativniji pristup. Za takve prvo napravim skicu i odredim veličinu u odnosu na podlogu na kojoj će stajati. Kako proces podrazumeva i sušenje određenih delova, nekad je potrebno i više sati za pravljenje jedne figurice.
Deca su, naglašava ova kreativna žena, njeni najbolji i najveći kritičari – Jovan (18), a posebno Maša (13) koja ume da kaže „Možeš ti to i bolje!“ Tu je i sestričina Jelena (7) koja je trenutno najbolji poznavalac crtanih likova. Svo troje imaju visoke kriterijume!

Natalija radi ukrase i za svadbene torte, ali se najviše raduje crtanim junacima

Natalija radi ukrase i za svadbene torte, ali se najviše raduje crtanim junacima

Ideje su neiscprne

Natalija je nedavno sarađivala sa jednim grafičkim dizajnerom, koji je želeo da godišnji izveštaj svog klijenta predstavi motivima od plastelina.
– Fotografisali smo ih i uz njegovu minimalnu grafičku obradu dobili odlična rešenja. To je bilo za mene još jedno lepo iskustvo. Stekla sam poverenje ljudi koji od mene poručuju figure što mi daje slobodu da malo “teram vodu na svoju vodenicu”, tj. biram ili predlažem, a samim tim zadovoljstvo je veće.
I na kraju, Natalija kao odgovorna mama, poručuje roditeljima da figurice sa torti radije sačuvaju i stave na neku policu, nego da ih daju deci da ih pojedu.
– Roditelji me često pitaju jesu li figurice jestive. I moj odgovor je uvek isti – jestive su, ali ne i zdrave, kao što je jabuka, na primer. Zato im uvek predlažem, da figuricu kada je skinu sa torte sačuvaju i da detetu ipak daju jabuku.

Tekst: Aleksandra Miljković