Pre tri godine proglašen je za najmlađeg novinara u Srbiji, zatim je dobio nagradu za humanost i širenje kulture među mladima, a onda i priznanje grada Užica – Čuvar tradicije Zlatiborskog kraja. I to sve sa samo 22 godine života
Nekada nas splet različitih okolnosti pošalje na put koji nismo planirali. Međutim, ispostavi se da se u tome osećamo sasvim dobro i da nismo slučajno baš tamo gde jesmo. Tako se i Nemanja Kovačević, bez ikakvih planova i vizija, našao u televizijskim vodama. Njegova prva i najveća ljubav bili su pozorište i gluma, a onda je stigao poziv od direktora TV Užice koji nije mogao da odbije. Jednostavno, Nemanjin osećaj za scenu i glumu nije mogao da ostane nezapažen, pa je tako postao najmlađi voditelj i novinar u Srbiji (zajedno sa koleginicom Nađom).
– Moja najveća inspiracija u ovom poslu su sami ljudi i njihovi životi. Postoji i tamna i dobra strana pogleda na ono što pišemo i čitamo. Ja danas pratim samo smer dobrog u tome. Gledam na sve iz dobrog ugla i drago mi je što sam na ovom polju, jer sam zaista pronašao ono što volim da radim.
Otkrio je, kako sam kaže, toliko toga velikog u ljudima koji žive običnim životima.
– Oni mi postavljaju standard – matricu kroz koju učim da sagledam život u svim svojim varijantama.
– Moj kraj vri od lepote. Planine, lepa sela koja čuvaju epski diskurs su važna stecišta koja treba posetiti. Tu su i manastiri kao riznice duhovnog blaga od kojih posebno izdvajam predivnu Dubravu.
A šta on sam najviše voli u svom kraju?
– Selo Dobroselicu, valjda ime sve kaže!
Ljubav prema kulinarstvu. Naš sagovornik ističe da voli da kuva, ali često ne može da dođe do kuhinje jer živi u velikoj prodici u kojoj se stalno nešto sprema.
– Kad ugrabim vreme i slobodan šporet volim da spremim jela iz rodnog kraja – proja, užička komplet lepinja, pite, kiflice… Hrana u našem kraju je izuzetno kalorična, pa vodim računa o količinama jer treba biti umeren u svemu.
Izazovi koji tek slede. Nemanja Kovačević je, iako ima samo 22 godine, već bio autor i voditelj mnogih TV emisija na užičkim televizijama (Моје Užice – ТV 5), Opipavanje pulsa (ТV Lav), Put do zvezda i Istina blaga vredi (ТV Alfa), kao i književnih večeri i kulturnih manifestacija. Član je Udruženja novinara Srbije, a u slobodno vreme piše i poeziju. Ipak, pred njim je toliko toga zanimljivog, putevi uspeha su se za njega otvorili još pre nekoliko godina, samo čekaju da opet dobiju svoj smer. O tome gde se nada da će ga povesti, Nemanja kaže:
– Nisam sanjar, maštar. U životu me vodi trojstvo: nada, vera i ljubav. Oni su kalup u kome obitavam. Zahvaljujući njima nisam dosadni pesimista, ni neopravdani optimista, kao ni surovi racionalista. A šta bih želeo da budem?!? Želeo bih da budem ČOVEK, u punom značenju te reči, što danas nije nimalo lako. Ali je izazov ! Ako u ovom uspem, onda sam sve postigao.