Naslovna / Dobre priče / Milica Dupont
Govorite i izgledom i pogledom i rečima
Milica Dupont Govorite i izgledom i pogledom i rečima

Milica Dupont
Govorite i izgledom i pogledom i rečima

Milica se za neverbalnu komunikaciju zainteresovala već tokom osnovnih studija, kada je otkrila pantomimu:

Fascinirala me je mogućnost da bez reči, scenografije, kostima možete da ispričate priču publici i dotaknete ih na isti način. Zato sam se odlučila za specijalizaciju u neverbalnoj komunikaciji. Često mi je žao sto se više ne bavim glumom, nedostaje mi. Ali, znanje koje sam stekla mi je svakodnevno u poslu i više nego korisno.“

Milica DupontOno što mnogi ne znaju, to je da je Milica, koja se godinama bavi arhitekturom, pre 3 godine odlučila i da zvanično postanete arhitekta.

„Da, ja sam izmedju ostalog trenutno i student na trećoj godini arhitekture enterijera. Kako se to dešava, neke privatne odluke su me udaljile od mog poziva. Pre 4 godine, neke su se kockice jednostavno sklopile i postala sam suvlasnik arhitektonskog biroa čiji sam finansijski direktor. To je probudilo želju da moj legitimitet podržim i diplomom iz struke, zbog mene same.“

Koliko tamo gde živi diploma znači? Milica kaže da sve zavisi od sektora i drugih parametara:

„Vaša volja za usavršavanjem je presudna. Živimo u vremenu kada tehnologije napreduju munjevito, procesi usavršavaju, volja kadrova za usavršavanjem i sticanjem novih znanja je vrlo cenjena.“

Milica je često u domovini. Sarađuje s ljudima ovde, drži predavanja. Zašto?

„Ostala sam jako vezana za Srbiju. Na žalost, naša zemlja, nije pratila razvojni kontinuitet zapadnih zemalja. Od pre par godina, stekli su se neki uslovi za saradnju. Svaki put kada dođem, uverim se koliko su velike potrebe za usavršavanjem.

Volim činjenicu da, i pored svih nedaća, jedan deo stanovnistva i dalje čuva i neguje ljubav prema pozorištu, muzici, slikarstvu, literaturi. Ono što najviše volim je kada dolazim, u koje god doba dana, ulazak na most sa perspektivom grada i njegovim odsjajem na reci. To mi je uvek magična slika.“

Ima li stresa u Luksemburgu, u odnosu na nas ovde?

Luksemburžani izbegavaju konflikte i organizuju život tako da svakodnevno spuštaju stres na minimum. Moji stresovi su uglavnom vezani za posao i decu. Kao roditelj, uvek si brižan gde god da živiš.

Opet, u Srbiji mi je skoro sve stres. Poslovna saradnja je naporna, od načina komunikacije, samosvesti o odgovornosti, pa do vožnje kroz grad i parkiranja. Mnogo toga treba i dalje da se promeni na bolje.“