Naslovna / Dobre priče / Milan D. Špiček
ŽIVETI PO SVOJOJ MERI, SVAKI TRENUTAK
Milan D. Špiček ŽIVETI PO SVOJOJ MERI, SVAKI TRENUTAK

Milan D. Špiček
ŽIVETI PO SVOJOJ MERI, SVAKI TRENUTAK

Ovo je priča o čoveku koji zna šta je stres ali za njega nikad nije mario, priča o antistresnom životu čiji svaki sekund ima smisao

Prvo sam planirala da sa njim uradim intervju na promociji njegove nove knjige „Heklanje uz vetar“ u izdanju Radio-televizije Srbije. No, shvatila sam da bi, u danu kada je uzbuđenje primetno, a sa njim i stres, to što bih zabeležila ličilo na intervjue koji će se pojaviti u ostalim medijima. A ja ga poznajem više od dve i po decenije. Bio mi je urednik, i učitelj, i uzor a kasnije, pa i danas prijatelj. Čovek koji je oduvek živeo i radio isključivo što je želeo. Velika energija i strast prema filmu, radiju, medijima uopšte, knjigama, svakom obliku umetnosti, oduvek me je fascinirala. Sve to prenosio je i na nas, svoje saradnike. Legenda radija Beograd 202, urednik i voditelj nekada čuvene emisije „Medalja 202“, danas penzioner koji ne miruje, Milan D.Špiček, koga preporučujem kao uzora. A evo i zašto.
Mogla bih vam reći da je ta njegova škola života sadržana u knjizi „Heklanje uz vetar“ (zapravo ono drugo uz vetar, što je jedared manifestovao, šefu u inat, štrikanjem u redakciji kada je uvedeno radno vreme za novinare). Mogla bih i reći da se ova knjiga čita ali i čuje muzika, vide kadrovi kao na filmskoj traci, oseća miris nekih vremena u Beogradu, miriše iz čuvenih kafana… ali ne znam da li je ona više autobiografija, hronika Beograda u drugoj polovini 20. veka pa do danas ili priručnik za život punim plućima.

slika 2

Heklanje u inat

Lova služi meni a ne ja njoj. Umeo je da zaradi, ali i da potroši – na život, prijatelje, kafane, druženja, putovanja, filmove, knjige, umetnička dela. Garderoba i druge materijalne vrednosti za njega su nužno zlo, nikako izvor radosti i statusni simbol. Novcu nikada nije robovao i koristio ga je uglavnom za uživanje. Zato sada umesto vile sa bazenima ima stotine prijatelja, ali ne kao na fejsu, već pravih.

Život po sopstvenim pravilima. Znao je šta voli i želi, i to i živi. Bez pardona, ustupaka, odustajanja, dilema. Poštuje svoju i druge porodice, tradiciju i poreklo, poštuje znanje, rad, želje, ali ne poštuje pravila koja su sama sebi opravdanje, lažni moral, klečenje pred nadređenima i ljudima na funkcijama.

Ovaj trenutak je najvažniji. Planove za budućnost pravi kad baš mora, recimo da uklopi kalendar filmskih festivala sa ostalim obavezama. Živi sad i ovde. Šta će biti sutra, to nije njegov problem, već kako da ovo danas i sada bude najbolje.

Jedino blagostanje je ono u nama. I na tome je radio i dalje radi. Džaba ti puni džepovi i titule ako ti je glava prazna. Od njega sam naučila mnogo o umetnosti, da ne mora uvek biti po pravilima već da mogu misliti i svojom glavom i tako raditi, ali i da moram raditi, neprekidno, učiti celog života, pokušavati, ići napred tako da meni a ne drugima bude dobro u duši.