Iskustvo, a ne predstava. Kroz butoh umetnici uče da budu jedni sa drugima. Gubi se individualnost i pleše se sa čitavim svetom. To je hibridna umetnost koja sadrži ples, teatar, mimiku, nekada meditaciju, chi gong, thai chi, savremenu igru…
– Umetnici individualno kreiraju sopstvenu formu i tehniku, ali originalni cilj jeste da to bude „ples istraživanja“, nasuprot kontrolisanim i proračunatim serijama pokreta stvorenih da manipulišu publikom. Sam nastup se ne naziva performansom ili predstavom, već iskustvom, i za publiku i za izvođača.
Isključivanje ega. Po rečima našeg sagovornika kroz butoh redukcija stresa postaje mnogo lakša jer otvaranjem percepcije postajemo sposobni da slušamo šaputanje i najmanjeg atoma našeg tela.
– Procedura kroz koju plesač butoha prolazi jeste u suštini isključivanje ega dok pleše, kako bi dopustio podsvesti da govori kroz telo. S obzirom da je ego nosilac stresa, njegovim isključivanjem, nestaje i stres. Mi smo društvo srama, posebno mi na Balkanu, iako smo proživeli razne tragedije, katastrofe, ratove, bolesti… i dalje je kultura srama u nama duboko ukorenjena. Takva kultura je odlika ega, i onog momenta kada naša istinska priroda želi da se ispolji, tada nastaje stres. Specijalnim tehnikama disanja, butoh meditacijom, rezonovanjem, isključivanjem ega, sporim pokretima, i samim plesom – otvaramo percepciju koja menja naš pogled na svet i život, a time sprečavamo da se stres, a sa njim i bolesti ispolje i nastanu.
Ples do poslednjeg daha. Baveći se teatrom, performans artom i igrom sve Markove fantazije su ostvarene.
– Umetnost daje mogućnost da putujemo kroz neverovatne svetove iz kojih crpimo mnoštvo informacija, i čak deo tog puta delimo sa publikom. Možda je to najveći razlog zbog čega me ono čime se bavim čini srećnim. Nemam dodatni posao, bavim se samo umetnošću, i to je moja uloga u društvu, a u isto vreme i duboko lično zadovoljstvo. Pronašao sam način da svaku svoju fantaziju ispoljim kroz moje radove – sve je moguće u plesu, svaki san je ostvariv u teatru, svaka vizija materijalizovana u performansu!
Marko trenuto radi na seriji radionica i projekata a za dve godine planira da izda monografiju svojih dosadašnjih radova. Jedna od ideja je otvaranje pozorišta sa stalnim butoh repertoarom – mesta gde ljudi mogu da uživaju u neverovatnim pričama iz druge dimenzije. I…
– Moj plan je svakako da živim barem 100 godina i da nastupam, stvaram i plešem do poslednjeg daha!
Po ugledu na velikog učitelja.