Naslovna / Dobre priče / Marko Nektan
UMETNOST KAO ANTISTRES
Marko Nektan UMETNOST KAO ANTISTRES

Marko Nektan
UMETNOST KAO ANTISTRES

Iskustvo, a ne predstava. Kroz butoh umetnici uče da budu jedni sa drugima. Gubi se individualnost i pleše se sa čitavim svetom. To je hibridna umetnost koja sadrži ples, teatar, mimiku, nekada meditaciju, chi gong, thai chi, savremenu igru…
– Umetnici individualno kreiraju sopstvenu formu i tehniku, ali originalni cilj jeste da to bude „ples istraživanja“, nasuprot kontrolisanim i proračunatim serijama pokreta stvorenih da manipulišu publikom. Sam nastup se ne naziva performansom ili predstavom, već iskustvom, i za publiku i za izvođača.

Marko_Nektan01

Performance “The shape of the wind”, Drugstore Beograd, photo by Maya Reef

Isključivanje ega. Po rečima našeg sagovornika kroz butoh redukcija stresa postaje mnogo lakša jer otvaranjem percepcije postajemo sposobni da slušamo šaputanje i najmanjeg atoma našeg tela.
– Procedura kroz koju plesač butoha prolazi jeste u suštini isključivanje ega dok pleše, kako bi dopustio podsvesti da govori kroz telo. S obzirom da je ego nosilac stresa, njegovim isključivanjem, nestaje i stres. Mi smo društvo srama, posebno mi na Balkanu, iako smo proživeli razne tragedije, katastrofe, ratove, bolesti… i dalje je kultura srama u nama duboko ukorenjena. Takva kultura je odlika ega, i onog momenta kada naša istinska priroda želi da se ispolji, tada nastaje stres. Specijalnim tehnikama disanja, butoh meditacijom, rezonovanjem, isključivanjem ega, sporim pokretima, i samim plesom – otvaramo percepciju koja menja naš pogled na svet i život, a time sprečavamo da se stres, a sa njim i bolesti ispolje i nastanu.

Ples do poslednjeg daha. Baveći se teatrom, performans artom i igrom sve Markove fantazije su ostvarene.
– Umetnost daje mogućnost da putujemo kroz neverovatne svetove iz kojih crpimo mnoštvo informacija, i čak deo tog puta delimo sa publikom. Možda je to najveći razlog zbog čega me ono čime se bavim čini srećnim. Nemam dodatni posao, bavim se samo umetnošću, i to je moja uloga u društvu, a u isto vreme i duboko lično zadovoljstvo. Pronašao sam način da svaku svoju fantaziju ispoljim kroz moje radove – sve je moguće u plesu, svaki san je ostvariv u teatru, svaka vizija materijalizovana u performansu!
Marko trenuto radi na seriji radionica i projekata a za dve godine planira da izda monografiju svojih dosadašnjih radova. Jedna od ideja je otvaranje pozorišta sa stalnim butoh repertoarom – mesta gde ljudi mogu da uživaju u neverovatnim pričama iz druge dimenzije. I…
– Moj plan je svakako da živim barem 100 godina i da nastupam, stvaram i plešem do poslednjeg daha!
Po ugledu na velikog učitelja.

Tekst: Jasmina Stefanović