Naslovna / Dobre priče / Marijana Vilimonović, psiholog
Svako ima svog „domaćina“ za ulazak u stres
Marijana Vilimonović, psiholog Svako ima svog „domaćina“ za ulazak u stres

Marijana Vilimonović, psiholog
Svako ima svog „domaćina“ za ulazak u stres

Stres je zbog promena načina života postao sveprisutna tema. Kada pogledamo sa čime se ljudi najviše suočavaju i obraćaju za pomoć, videćemo da to nisu više tegobe koje su nekada mučile narod, već su na fizičkom planu iznenadna teška stanja i oboljenja, hronična oboljenja (neizlečiva), a na psihičkom anksioznost i depresija.

Sa ovom konstatacijom započinje naš razgovor Marijana Vilimonović, psiholog savetnik i sertifikovani trener životnih veština, osnivač Centra za regulaciju stresa PSIHOSOMA.

– U praksi vidim i ono što istraživanja potvrđuju, da su ljudi pre pojave teškog ili hroničnog oboljenja imali neki jako stresan događaj u životu ili dugotrajnu tihu patnju. Danas je sve više oboljenja koja u svojoj osnovi imaju psihološki faktor i stres. Njihov tretman zahteva promenu načina života, stava i odnosa prema sebi. I tu dolazimo do razgovora sa psihologom. Međutim, ne treba čekati da se tako nešto dogodi da bismo se bavili sobom, svojim emocijama, misilima, ponašenjem. Zato je osim individualnog rada jedan deo mojih aktivnosti usmeren na podizanje svesti o vezi između uma i tela i značaju jačanja svojih psihičkih snaga pre nego što se zdravlje ozbiljno naruši. Od toga kako se suočavamo i prevazilazimo svakodnevne stresne situacije zavisi i kakav će nam biti kvalitet života. Kada su u pitanju veliki stresovi, životne krize, one su neizbežne. Ne možemo sve u životu da isplaniramo. Ali, osim što su emotivno zahtevne, daju izuzetnu priliku za lični razvoj, što takođe treba iskoristiti.

Da li su ljudi uvek svesni da su pod stresom ili svoje stanje mogu da povežu i sa nečim drugim?

– Najčešće okrivljujemo druge. Kada nas neko ili nešto izbaci iz takta obično prvo svalimo krivicu na drugoga, zašto je to tako rekao, kako je mogao, zašto to uvek radi i slično. Kada se ohladimo, kada emocije splasnu možemo da sagledamo širu sliku i bolje razumemo događaj. Međutim, neki ljudi dugo ostaju u stanju uznemirenosti i stresa, njihove misli se vrte u krug, ne mogu da napuste stresnu situaciju, koja iako se u realnom vremenu završila, u njihovom subjektivnom, još uvek traje. Stres deluje kumulativno i u stanju je da kontinuirano slabi naše kapacitete, fizičke i mentalne. Krajnji rezultat je stadijum iscrpljenosti, fizičkog i psihičkog umora, koji ne prolazi čak i kada se dovoljno odmaramo. Ovo stanje nastaje postepeno, osoba oseća loše, ali to ne povezuje sa stresom, niti sa svojim ponašanjem, jer su okolnosti uglavnom iste kao što su bile i pre par meseci, godinu dana ili više.

Kada je razgovor dovoljan a kada ne?

– Psihološko savetovanje se pokazalo kao dobar i često dovoljan tretman kod osoba koje su imale neku intenzivo stresnu sutaciju ili se nalaze u nekoj od životnih kriza, upravo zato što se tada remete različite sfere života. Kriza utiče i na posao i na porodične odnose, finansije, svakodnevno funkcionisanje, pa je potrebno jačati unutrašnje snage. Međutim, ukoliko je dominatan uzrok „upadanja u stresne situacije“ u odnosima i komunikaciji sa drugima, onda će dosta postići i koučing, kao lajt varijanta savetovanja. Klijent se tada preusmerava ka usvajanju određenih veština, boljoj organizaciji, planiranju, delegiranju, veštinama komunikacije, rešavanja konflikata i slično.