- korak – Akcija
Ljudi koji su pasivni imaju mnogo lošiju poziciju u odnosu na stres. Što je kraće vreme od ideje do realizacije i aktivnog angažovanja da rešimo problem, bilo na nivou odluke ili praktično, to je manja verovatnoća da će nam stresna situacija naneti štetu. Ako nemamo inicijativu za ličnim angažovanjem i eventualnom promenom, ostajemo u stanju frustriranosti i nezadovoljstva, a naše unutrašnje snage će biti sve slabije.
Na duže staze: vežbajte svoju inicijativu na koju se možete osloniti kada je to potrebno.
- korak – Koristiti dostupnu socijalnu podršku
Socijalna podrška deluje kao „amortizer stresa“, ali samo ukoliko je aktivirana. Osobe koje su društvenije, koje lako ostvaruju socijalne kontakte, lako komuniciraju i koriste takve susrete za traženje pomoći i podrške, bolje prolaze u prevazilaženju stresnih situacija. Procenite prvo šta vam je potrebno, a onda i ko može da vam pruži baš to. Podrška može biti emotivna, pomoć u razumevanju situacije, pružanje relevantnih informacija, materijalna ili praktična pomoć.
Napomena: nije bitno koliko ljudi imamo u socijalnoj mreži, bitnija je njihova sposobnost i spremnost da nam pomognu.
- korak – Uskladiti svoje izbore sa autentičnim potrebama
Na ovaj način jačamo svoje unutrašnje snage, postajemo otporniji. Možemo početi od „manje važnih izbora“ – kao što je na primer urediti životni prostor onako kako se nama zaista dopada, tako da svaki put kada uđetemo u kuću osetimo da tu pripadamo; ili na primer umesto da pogledamo bilo koji film koji je trenutno na televiziji, pronađemo i odgledamo onaj koji je nama po nečemu blizak, tako da narednih sat i po provedemo puneći svoje emotivne baterije; možemo sebi pripremiti muziku koju zaista volimo i slušamo upravo to na putu do posla, umesto bilo šta drugo… Što smo više „važnih izbora“ u životu napravili koji su su skladu sa našim autentičnim sklonostima i potrebama to je veća verovatnoća da ćemo biti jači, otporniji na izazove, probleme i svakodnevne moguće izvore stresa.