Naslovna / Dobre priče / Maja Rakovic
MOJA ANTISTRES PUTOVANJA
Maja Rakovic MOJA ANTISTRES PUTOVANJA

Maja Rakovic
MOJA ANTISTRES PUTOVANJA

Način na koji opisuje svoja putovanja pun je toliko detalja i slikovitosti da imate osećaj kao da zajedno plovite kroz Majina sećanja. Za našu sagovornicu svaki kilometar puta koji pređe predstavlja novi udah neizmerne sreće

Sedimo na Ušću, u bašti istoimenog restorana i uživamo u prvim zracima prolećnog sunca. Maja Rakovic, urednica i vlasnica Naxi radija, izabrala je ovo mesto za intervju jer se ovde puni energijom kada nije na nekom od svojih putovanja.
– Odrasla sam i išla u školu u blizini Ušća, a za vreme odmora smo dolazili pored reke, sedeli, svirali gitaru, šetali… Bila su to divna vremena, mnogo romantičnija nego danas. Ušće je veliki BISER Beograda, moje gradsko mesto koje je pravi antistresni kutak. Iz ove bašte je najlepši pogled na Kalemegdan, na Pobednika, Saburnu crkvu, nema ničeg lepšeg u Beograda od te širine. Zato kada želim malo da se osamim, dođem ovde i opuštam se.
Maja savetuje svima koji žive brzo, posebno onima koji su u stalnoj stisci sa vremenom i rokovima, da što više izlaze na reke, jer su one naše energetske baterije.
– Kad se vraćam sa puta, pokušavam da mi slike svakog trenutka ostanu dugo u mislima. Već tada planiram obilazak novih destinacija jer mislim da nema boljeg antistresa od otkrivanja novih predela.

Kad uskočite u Grimovu bajku. Iako joj je teško da izdvoji samo jedno putovanje koje je za nju bilo potpuno antistresno, priseća se zanimljivog iskustva – put u Bajrojt u kome se održava poznati festival Vagnerove muzike.
– Zanimljivo je da ceo događaj izgleda prilično skromno a mesta za sedenje neudobna jer poznati kompozitor nije želeo da iko na njegovim koncertima spava. Ljudi danas dolaze sa svih strana sveta u svečanim haljinama i odelima i sa sobom nose jastučiće kako bi bar malo ublažili neudobnost stolica. To je potpuno nestvarna slika, priča naša sagovornica za koju je obilazak i ostalih delova Nemačke poseban doživljaj, jer se u nekim mestima oseća kao da je uskočila u Grimovu BAJKU.

Skretanje sa puta je poseban doživljaj. Maja skoro uvek putuje kolima jer kaže da nijedno prevozno sredstvo ne može da donese takvu vrstu užitka. Na ruti koju sebi zacrta, neretko skrene kada ugleda tablu koja pokazuja da se u blizini nalazi neki istorijski grad. Za nju je posebno uzbudljivo kada neplanirano otkrije autentična mesta u kojima često izgleda kao da vreme stoji.
– Tako sam, na primer, otkrila PROVANSU, na dugom putu do Lisabona. Kad smo ušli u Avinjon, u papski dvor, toliko sam se zaljubila u taj grad da sam se kasnije nekoliko puta vraćala da bih obišla celu oblast. Ne znate šta je tamo lepše – šetnja kamenim gradovima punim mirisa lavande ili boje koje je dočaravao Van Gog na svojim umetničkim delima. Ta mala mesta imaju svoj šarm i vreme u njima nekako drugačije prolazi, sa posebnim ushićenjem priča naša sagovornica.