Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Ljubav : godine = 1 : 0
STARIJA
Ljubav : godine = 1 : 0 STARIJA

Ljubav : godine = 1 : 0
STARIJA

Vozi me taksista malopre i sa radija nam zapeva Severina. Čovek me pogleda, pa valjda proceni da bih ja to trebalo da znam, upita: Kad se udaje Severina? Ovih dana bi trebalo, što pitate, nadovezah se…
Početnička greška!

Lepo piše “ne razgovaraj s vozačem”, doduše u busu, ovo je taksi, ali greška je greška. Ko bi rekao šta ću umesto lepih želja za dugovečan bračni život dvoje ljudi sve ja čuti.
Između ostalog, em je starija, em ima dete, em sto nekih trica i kučina, ali najveća joj je zamerka što je siroti momak promenio veru. Kažem ja, pa šta s tim? Pa, kao nije u redu. Pitam ja, kome nije u redu? Ja još nisam čula da se Bog na nekog naljutio što ga neko zove drugačije. Pa zbog žena su ratovi vođeni, a mi ovde pričamo o tome što se neko zavoleo, pa promenio veru. Zar nije bitnije što su se dve duše našle, od svih zakona i svih običaja?

Gleda siroma’ čovek u retrovizoru, ništa mu nije jasno. Poče opet – ali ona ima dete, a on je mlad. Pa šta ako ima dete, pa otkad je to za bilo šta bitno, više će sreće uz nju videti nego da je našao balavu vršnjakinju željnu života koju bi idućih pet godina ubeđivao da treba da imaju dete!
Au! Vidim da se čoveku nimalo ne sviđa u kom pravcu ide naša konverzacija! Sve je tiši i tiši, a kladim se da ga pomalo i volja napušta da mi dalje objašnjava zašto najaktuelniji estradni par nešto (ne)treba.

Vidite, kad se dvoje ljudi voli, greota je da ne budu zajedno. Tu nema veze ni što je ona starija, ni što ima dete, ni ko u šta veruje. Nekad, život tako udesi da vi tražite trista evra, a dobijete hiljadu. Sad možete da pogledate ka nebu i budete zahvalni. Ili da se premišljate i pustite da vam vetar istrgne iz ruku sve što je s neba palo.

Moja vožnja i filozofski čas se završio. Vadim novac da platim, a čovek se okrete i samo reče: Ne treba! Za ovakav razgovor, ja častim. Ne znam kako vi tako mladi imate toliko mudrosti u sebi.
Samo sam se nasmejala. Nisam ja baš toliko mlada. Samo znam kako je biti starija. Ništa više.

Piše: Ivana Đorđević