Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna
Utjehu, dajte mi utjehu
Kolumna Utjehu, dajte mi utjehu

Kolumna
Utjehu, dajte mi utjehu

”Utjehu dajte mi utjehu, za dušu slomljenu, za ranu na srcu, za ljubav nevjernu” – odzvanjalo je cele ove nedelje.  Stradanje Šabana Šaulića u nekoliko sekundi  bio je događaj koji je potresao i naš život. Jedan život nestao je u sekundi, karijera koja traje pedeset godina… Šaban Šaulić.

Kralj narodne muzike kao da je sublimisao sve tuge jednog muškarca. Kompoziciju ”Dođi da ostarimo zajedno” obradio je kontraverzni rok sastav ”Let 3” i to fantastično zvuči. Kada su mećave uvek se setim pesme ”Sneg je opet Snežana”… Radio Šabac, krckava ploča i pesma ”Kako si majko, kako si oče”.

Meni je inače najdraža pesma ”Ne plači dušo” koja je pisana u gradskom maniru. S pravom je Šaban Šaulić nosio  titulu kralja narodne muzike. Što po tiražima, što po tome jer je razbio mit o tome šta je politička korektnost u narodnoj muzici. Bio je dva puta moj gost u emisiji. Jednom sa ćerkom Sanelom,  potom sa suprugom Gordanom gde su pričali o tabu temama u svom braku, mnogo pre tabloidnih dešavanja. Sjajan, tih gospodin u fantastično odabranom džemperu, lakovanim cipelama, gospodskim parfemom… Pamtim ga i kao jednog od najvećih profesionalaca koje sam upoznao. Možda posle nisam voleo sve njegove pesme ali je čovek ostavio trag i bio metafora za tu našu večiti balkansku tugu i dert. A onda pojedine persone saopštavaju da će sa Facebooka sa liste prijatelje da skinu sve one koji su objavili pesmu Šabana Šaulića, one koji su odlučili da pokaže da ih duša boli na neki način, pa makar bilo to i sa  trilerom. Zapitao sam se tada – “Kud plovi ovaj brod?” Ako je RTS u emisiji ”Oko” na fantastičan dokumentaristički način prikazao koliko je gospodin Šaulić bitan za domaću masovnu kulturu,  jednostavno mi nije bitno kako se neki usuđuju da komentarišu tuđu bol, tugu i saučešće. Donedavno je ovo bila sredina u kojoj se zna red. Znalo se kad se čestita rođendan, znalo se kad i kako se ide na slavu, vrlo dobro se znalo da je red otići na sahranu i na daću. Zna se i šta je iskreno saučešće i da ono ne može da bude samo SMS poruka ili pošta na društvenoj mreži. Ali, jednostavno smo upali u jedan ”zverinjak” gde se ne poštuje nečija tuga ili potreba za emocijom.

Nije u pitanju da li ste urbani. Bitno je da se držite osnovnih manira lepog ponašanja. Nikakve istorijske traume, niti spektakularne promene, ne mogu nam nadomestiti lepo kućno vaspitanje. E, to je nešto što je imao gospodin Šaban Šaulić. I po tome ću ga uvek pamtiti.

Možda drugi pevači narodne muzike imaju mnogo više pesama  po mom ukusu, ali jednostavno – on je bio jedna duša od čoveka. Jedna antistres ličnost. Pitao sam ga: “Šabane… pa kako uspevate da budete uvek tako smireni i cool”, a on meni kaže: “Doći ćeš Sale u Krčedin, otići sa mnom i sa mojim drugarima na pecanje, pa ćeš videti šta je lepota života i totalni mir. Tamo sam pronašao svoju oazu mira od ove tabloidne džungle na našoj estradi.”

Znam da će mnogi za ovog čoveka upaliti sveću u crkvi. Moja je želja da posetim Bešku i Krčedin, da vidim ta fantastična mesta za meditaciju na kojima je bio. Šaban Šaulić je znao šifru za antistres i tako mi je žao što je tako divan otišao tako rano – nije mogao da sačeka da ostarimo zajedno.

Foto: Darko Dozet