Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Kolumna
PUCA KAO… DUGA VEZA!
Kolumna PUCA KAO… DUGA VEZA!

Kolumna
PUCA KAO… DUGA VEZA!

Kad sam ovo prvi put čula od jedne vrlo srećno i uspešno bračno realizovane žene bi mi iskreno vrlo neobično. Tada sam istina bila u svojim ranim dvadesetim, pa je i na ljubav padalo drugačije svetlo. Kasnije se ugao promenio…

Elem, kaže, sa tim nekim što je bio “ljubav njenog života” bila je čak devet godina. Takoreći, čitavu mladost. A onda je upoznala sadašnjeg muža. Znali su se šest meseci i uzeli su se. Dobili su i bebu u rekordnom roku. Od onog devetogodišnjeg razvlačenja, došla je na polugodišnju odluku.
– Šta je tu čudno! Pa ništa lakše ne prekidaš nego dugu vezu. Samo ti pukne film i kažeš – dosta više, ne mogu ja ovo! Uostalom za tih devet godina se nije desilo apsolutno ništa. Dojadi čoveku ono što mu je poznato. A tek ženi. Pa vrhunac veze nam je bio kada je on išao na poslovna putovanja. Jaka stvar i što je išao i što se vraćao i što je poklone donosio.

Objasni mi ona kako su ona i muž u idealnom braku, po mnogima koji ih znaju. A i po mom ličnom mišljenju, jer ja veću slobodu jedne žene nisam videla nigde, a ni veću ljubav.
– Znaš, meni muž nikada nije uzeo dinara od moje plate – otkri mi tajnu u jednom delu razgovora. – Još mi svako jutro daje džeparac.
Da se razumemo, muž joj nije ni tajkun ni budala. Vrlo inteligentan čovek, na odgovornoj funkciji i zamislite, nije kriv, pa da se opravdava lepim ponašanjem, ako me pratite. Mislim, nije nikakvih neopravdanih izostanaka imao mimo braka.

Ključ idealne ljubavi ispade u tome da nemate očekivanja, ali morate da imate poverenja. I da muž ženi pare ne traži, nego da joj još i dotira. Nego mene zanima onaj sa devetogodišnjim mandatom, što je stalno putovao.

– Kasnije u životu vidiš i sagledaš da neko odmah ispriča sve šta ima i pokaže sve šta ume. A oni koji ti drže pažnju svaki dan – to su pravi ljudi i prave ljubavi. I ne voliš nekog što je lep. Nego i što je drag, i što je dobar prema tebi, i zbog toga što ume sa tobom i kad si ljuta i kad si srećna. A ti znaš kakve ja amplitude imam… videla si par puta.

I to je tačno. Od mirnog mačeta, pretvori se u aždaju prve kategorije. Nekada i bez naročitog povoda. Ali teška ko crna zemlja. A ovaj njen, nekako ume s njom. I ona mu baš ide od ruke. Zapravo i mimo dece, njih dvoje su celina. Čak nije ni bitno da li su i u kakvoj vezi, vidi se da su jedno. Jer se trude jedno oko drugog.

A onaj devetogodišnji izgleda nije bio – taj. Čim ga nije spasao ni kontinuitet, ni dobar glas, ni činjenica da je bio iz divne porodice, ni što je realno sve bilo na njegovoj strani. Niti što je trebalo da u njihov brak unese sopstveni stan. Pobedio je ovaj koga je upoznala slučajno. I koji nije imao ništa. Ali su zajedno postigli sve.

Valjda početnička sreća kada rešiš da rizikuješ, nastavi da te prati i kada rizika više nema.

Piše: Ivana Đorđević