Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Kolumna
Beogradski pobednik
Kolumna Beogradski pobednik

Kolumna
Beogradski pobednik

Biti singl je isto ko i biti u neodgovarajućoj vezi. Ista meta, isto odstojanje, a puca se ćorcima!

Pred devojačkim vratima i magarci riču. Bez pojma i svesti da li im je tu mesto.

Ovo je priča o tome kad devojka reši da da šansu na slepo, pa ispadne da je svoje vreme dala u dobrotvorne svrhe. Možda je za njega bilo korisno i otrežnjujuće da sretne nju, ali ona je bila van sebe što je srela njega.

– Ostala sam bez teksta!

– Pa dobro..jel toliko dobro izgleda?

– Ma ko priča o tome da čovek dobro izgleda? Izgled ovde nije ni došao do izražaja. Ja sam pameću ostala zatečena… Nemati ambiciju u tim godinama je strašno!

Ona je realno dominantna, nestrpljiva i vrlo svesna kuda ide. On je dečko…potpuno opušten u odnosu na život, okolnosti i sve ostalo.

– Pazi, kad sam u šoku, a imala sam različitih kafe ponuđača u poslednje vreme. Ovaj je ubedljivo prvo mesto. Pobednik. Beogradski pobednik.

Prasnula sam u smeh.

– Ko Meštrovićevo delo na Kališu?

– E baš takav, gleda u daljinu i ne mrda s mesta. Napravljen od nečeg totalno neosetljivog na vreme i ništa ga ne dotiče.

– Nisu svi kao ti i ne možeš da pođeš od sebe.

– Ma odakle god da pođem, nama se putevi ukrstiti više neće. Ja da ti kažem! Drugo, kako uopšte žive ti ljudi i kako danas devojka da nađe normalnog?

– Pa samo preko veze ili preporuke. Da ga upoznaš u nekim spontanim okolnostima. I da deluje da dolazi u miru. Ove presretače po putu kad sretneš to sve neki avioni, milioni i na kraju…ništa.

– Prvi put u životu sam bila očajna – reče mi tiho – i okrenula sam ovog mog da mu kažem “vrati se sve ti je oprošteno”. Došlo mi na kuću da mu odem, majke mi da se zaletim i da ga izljubim ko Badnjak.

Ona i taj njen su u vrlo nedefinisanom statusu. Vole se, ali nikako da uđu u proces stabilizacije i pridruživanja. Pa se onda razdvoje, on nađe nešto i ona nađe nešto, pa kad skapiraju da je to čist u oba pravca čist promašaj, ponovo se združe.

– Jel ostao zatečen kad si mu se tako obratila? Mogu da zamislim čoveka…

– Malo jeste, jer je baš tad imao sastanak sa direktorom, ali sam mu rekla da to nema veze…da mora da čuje šta hoću da mu kažem.

Zasmejale smo se obe. Njeno saopštenje je važnije i od borda direktora i od svega što se u tom trenutku dešava.

Svi imamo ponekad pogrešne procene, kule od karata i beogradske pobednike.

S tim što nekad neke budale sretneš da bi shvatio koliko voliš onog za kog si mislio da si ga precrtao zauvek.