Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna Antitabloidno
Moj novi POGLED NA SVET
Kolumna Antitabloidno Moj novi POGLED NA SVET

Kolumna Antitabloidno
Moj novi POGLED NA SVET

Mnoge su me mučile dioptrije, naočare… još od puberteta. A  sa krizom srednjih godina to je kulminiralo.

Nisam mogao da gledam televiziju. A vi znate kakav sam TV manijak. Nisam mogao da igram po diskotekama. Zamagle se naočare a znate da to voliim, kao Zdravko Čolić ukršten sa Travoltom. Moja drugarica Neda Ukraden mi je stalno pričala o tom čarobnom lekaru koji joj je skinuo dioptriju i povratio

mladosti tako da njeno lice ”zvuči poznato”, i da kao najlepša baka i dalje ima gaze i đuska po diskotekama. Slušajući te priče u mojim molitvama nisu bili ni avioni ni kamioni, nego samo jedna želja –  da upoznam tog neverovatnog doktora koji čini čuda – profesora dr Nikicu Gabrića. Još kad sam video da se druži sa Zvonkom Bogdanom, shvatio sam da je to moj čovek. Pa još voli celu bivšu Jugu i radi u Zagrebu, Banja Luci, Sarajevu, Budvi, Skoplju, Novom Sadu… I rodom je iz Metkovića i zna onu Vajtinu pesmu “Pičim, pičim, pičiću i na more stićiću…”, shvatio sam da sam pronašao pravog doktora za mene. Nikica je, a nije Kalođera, nego Gabrić, kao naš čuveni novosadski pevač Nestor.

A onda sam saznao još neke neverovatne stvari: da je uspeo da skine “pepeljarke” – čuvenu dioptriju Olivera Dragojevića, koji je u poslednjoj fazi karijere nosio naočare samo radi imidža. Kad  sam shvatio da poznaje i da je ulepšao oči Jasminu Stavrosu, Miroslavu Ćiri Blaževiću, Terezi Kesoviji, Željku Bebeku, Ibrici Jusiću, Kići Slabincu… da su na proslavi dvadeset godina njegove klinike bili predsednica Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Josipović, Stipe Mesić, shvatio sam koliko je to značajan čovek. Ali zanimljivo je bilo i to što je želeo da upozna čoveka kao što sam ja, novinara koji je intervjuisao tolike poznate ličnosti. I jednostavno smo kliknuli. ‘Em što obojica volimo humor i pozitivnu energiju, ’em smo obojica Blizanci u horoskopu. I tipični smo šarmeri. Zanimljivo je i to da sam bio omladinac kada je on bio predsednik Saveza sociljalističke omladine Hrvatske i da smo učestvovali  zajedno na nekim omladinskim feštama.

I tako sam pun poverenja otišao na detaljan pregled…

Doktor je odmah shvatio da za moju dijagnozu laser nije rešenje, nego treba ići na složeniju operaciju. Ali, kad vidite ispred sebe samouverene ljude, spremni ste da uradite sve što vam kažu i dokažu. Opracija je trajala dvadesetak minuta i odmah sam se vratio kući.

Prvi dan sam video kao da sam pod vodom. Sutradan sam bez naočara video apsolutno sve. Televizor u daljini, knjige koje nikako nisam mogao da čitam bez naočara sa konopčetom oko vrata. Za dva dana od čoveka koji ima dvadeset godina i više nego u kalendaru, postao sam ponovo mentalni dvadesetogodišnjak. I svet sada gledam totalno drugačijim očima. Gledam drugačije i na sebe, na svoje iluzije, na druge ljude. Medicina je toliko napredovala  da sam fasciniran. A profesor doktor specijalista oftamollog postao je moj dragi prijatelj, jer sličan se sličnom raduje. Obećao je da će nam Petar Grašo kuvati ručak i da će nam nešto lepo Jelena Rozga pevušiti, dok će Alka Vuica nešto recitovati. Ali doktor koji voli da priča dobro viceve i može biti dobar stand up komičar, veliki je i humanista. Bio bi i sjajan motivacioni govorinik jer je promenio moj život kad se u njemu pojavio. On ne priznaje ego, negativnu energiju, sujetu… I ono što je bitno za ovu kolumnu, smatra da je antistres jako važan faktor za sve – od zdravlja, do umeća življenja. Možda oktobar nikad nije doneo nijednu uspešnu revoluciju u istoriji, ali moje poznanstvo sa prof. dr Nikicom Gabrićem donelo mi je nove svetleće okicei novi pogled na ljude i život.

Sad će mnogi cinici da kažu kako sam bio mnogo meden, harizmatičan i seksi sa ”cvikama”, ali moj život bez đozluka je nešto najlepše što je moglo da se desi u mojih prvih pedeset godina. I tek sada ću da  budem car, kad sam većinski vlasnik svog života. A toliko su mi neki pričali prazne priče kako je nemoguće osloboditi se naočara… Sve je moguće ako znate prave ljude. A zbog dobrih dela univerzum me je poslao na pravo mesto. Ko zna da li bi se od stalne jurnjave svega toga i setio jer mi je Neda  Ukraden o tome pričala još pre pet godina.

Ali, univerzum je odlučio da ta odluka bude upravo sada. Kad nešto toliko zeliš, jednostavno mora da ti se ostvari.

Foto: privatna arhiva