Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna Antitabloidno
BEOVIZIJA opet među Srbima
Kolumna Antitabloidno BEOVIZIJA opet među Srbima

Kolumna Antitabloidno
BEOVIZIJA opet među Srbima

Kakav je to istorijski fleš bek! Vratio sam se na “Beoviziju”, ovoga puta kao gledalac u prvom redu.

I prisetio se one 2003. godine, kada je održana prva “Beovizija”. Tada je sa mnom u žiriju, između mnogih eminentih ličnosti, sedeo i ovogodišnji pobednik, Sanja Ilić.

Sećam se da smo po 12 poena dali Tošetu Proeskom i pesmi “Čija si”. Bio sam tada malo ljut i na Tošeta i na njegovu menadžerku jer, iako sam ih zvao u goste, nisu došli u moju emisiju. Ali, kada sam čuo tu pesmu koju sa napravili Leontina Vukomanović i Željko Joksimović, jednostavno nisam mogao a da joj ne dam taj maksimalan broj poena.

Tada je bila muka ne dati dovoljno glasova jednom drugom izvođaču, Željku Samardžiću. Na takmičenju sam, sećam se, dao šest poena Ani Nikolić i pesmi “Januar”. Jako mi se svidela ta, kao i pesma “Oči kafene” grupe “Mogul”.

Od te 2003. godine, “Beovizija” je imala razne uspehe i neuspehe.

Strašno mi je žao što više nikada nećemo imati grupu kao što su “Flamingosi”. Mislim da bi oni sa “Ludim letnjim plesom”, pesmom s kojom su nastupali na takmičenju, zapalili Evropu i svet.

U svemu tome, najutužnije je što nema više ni Tošeta ni Marinka (Madžgalj).

Što mladi ljudi odlaze u večnost. Tuga.

I onda mi nekako strašno što se oko izbora pesme koja će predstavljati Srbiju na “Evrosongu” napravi toliki problem. Što se ove godine stvorilo toliko stresa.

Bespotrebno.

Čitajući  komentare na društvenim mrežama i u elektronskim medijima, ne shvatam zašto je toliko žuči oko onoga što je trebalo da bude izabrano od onoga što je bilo ponuđeno.

Ne znam čemu tolika drama kad se konačno pojavio jedan festival pop muzike kod nas. Uvek imate alternativu. Uvek imate Grand i njihova takmičenja. Uvek imate scenu koja je u Srbiji dominantna i po kojoj je Srbija lider u regionu.

Zašto sad toliko drame oko izbora najboljeg u postojećoj konkureniciji, kada imamo Prijovićku, Jecu, Radu, Limunadu, koje “ubijaju” na društvenim mrežama i kanalu Youtube.

Po meni, Sanja Ilić i “Balkanika” zaista jesu najbolji izbor. Između ostalog, i zato što Sanja ima veliko evrovizijsko iskustvo.

Još sredinom sedamdesetih, divi Biseri Veletanlić nije uspelo da sa pesmom “Baj baj” (koju je komponovao Sanja Ilić) sa takmičenja u Opatiji odleti na “Evrosong”. Daleke 1982. godine Jugoslaviju je predstavljala njegova pesma “Halo, halo”. Potom na “Evrosong” nije otišla njegova najbolja pesma “Princeza” koju su pevali Slađana (Milošević) i Dado (Topić).

Nije otišla ni fantastična Tereza (Kesovija) sa pesmom “Ko mi je kriv” koju je Sanja uradio. Nije otišla ni Zorica Kondža iako je fantastično pevala. Kao ni Bebi Dol, one godine kada je pevala njegovu pesmu.

Gospodin Ilić i onako nove momente u svojoj karijeri broji od trenutka kada je napravio “Balkaniku”. Iako on ne zna da mi najviše plačemo uz njegovu pesmu “Daljine”, za koji je predivan tekst napisala Marina Tucaković a otpevala je fantastično Maja Odžaklijevska.

Znao sam da će Balkanika pobediti, zato što je njihov nastup i pristup ovom festivalu bio najprofesionalniji. Kakva je pesma, i da li znamo za nešto bolje, u ovom današnjem brzom vremu, to se ne broji.

Jer je danas najbitniji svaki lajk, svaki pregled. Danas je bitan spektakl.

Prošla su vremena kad su pobeđivali izvođači kao što su Džoni Logan ili Selin Dion. I kad je mogao da vaskrsne neki Daniel Popović.

Danas, na tom festivalu čudesa, može da pobedi nešto što je neobično i u isto vreme efektno. “Balkanika” to zaista jeste. I smatram da je ove godine naš najbolji izbor.

Mislim da sam kompetetnan to da kažem, jer pratim “Evrosong” već punih 40 godina. Ali, ne vidim zašto naš narod treba toliko da se jedi oko nečega što će realno biti zaboravljeno onog trenutka čim bude proglašen pobednik?