Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Koliko košta da idemo ispočetka?
SVOJE ŽELJE PLAĆAŠ SAM
Koliko košta da idemo ispočetka? SVOJE ŽELJE PLAĆAŠ SAM

Koliko košta da idemo ispočetka?
SVOJE ŽELJE PLAĆAŠ SAM

Koliko smo stvarno hrabri da započnemo nešto novo?  Pitala sam dragu prijateljicu koja je nedavno išla kod momka preko. Primorska zemlja, sa prozora puca pogled na okean, u sobi kamin… i njih dvoje!

Kaže ona meni da to mnogo bajkovito posmatram, nije to baš tako, meni se samo čini da je to tako divno.
Kažem ja da sam sa slika videla šta sam videla, a to što ti nisi toga svesna, sada, to je već druga stvar.
Pomenu mi da bi on otvorio firmu i da bi mogla tamo, preko, da radi sa njim, naravno na tom čudnom i nerazumljivom jeziku, ali kažem joj ja, to je najmanji problem.

U jednom trenutku, pošto me je na svaku moju romantičnu izjavu o njima dvoma, sekla ko repicu, upitam je: Jel ti imaš snage da porušiš sve mostove za sobom i odeš negde sve ispočetka? Ako nemaš snage, onda džabe ja krečim s tobom ovde!
Toliko se smejala da su joj kaže, suze pošle! Pa stvarno. Kaže, ona ima decu, ne može tek tako da napuste školu, prijatelje, život na koji su navikli. Aman i sa decom, šta bi bilo da moraju? Ko je nas decu ranije pitao da li nam se dopada novi kraj u koji smo se selili. Koliko puta smo menjali i škole i drugare i parkiće u kojima smo se igrali, pa smo preživeli. 

Vidim, ja, ova moja lagano posustaje. Kaže, mnogo ja vidim romantično taj njen život. Nije možda on taj. Kažem joj ja, sačekajte još jedno 30 godina da vidite da li je on taj, najbolje, pa kad oboje budete imali po 50-60, vi lagano razmišljajte o vezi! Jer taman će tvoja deca porasti, a zajedničke neće ni biti. Opet se smeje, suze joj idu.
 
On bračnog iskustva nema, drag je, ume da kuva, ume da voli, želi da putuje. Šta ti želiš ustvari? Nekog nenormalnog da zbog njega sečeš vene? Pa ne tražiš isto sa 25 i 37 godina!
Kaže, kako je kod mene u mojoj glavi sve jednostavno. Ma ženo božja, kad si se razvela šta je bilo fer prema tebi? Uradila si sve kao supruga, majka i domaćica. I opet – ništa! Nije bilo dovoljno. Sad kad vidim da si zaista srećna, ti ode u filozofiju.
Ali ako nemaš snage da menjaš svoj život, da platiš cenu za svoju želju, koja ovoga puta zaista nije velika, onda… je to nešto drugo. 

Kaže, a kad si ti spalila te mostove za sobom, nisi mi pričala. Jednom davno. I nisam se pokajala. Jeste koštala ta želja, ali isplatila se. Uostalom, nijedan početak nije strašan. Možda je bilo ljudima oko mene, meni nije. Ali ja ne živim za druge i uostalom ne lečim tuđa mišljenja. Jer, uvek odeš na nešto bolje. Ako znaš šta želiš, znaš i šta je dobro za tebe. 

Piše: Ivana Đorđević