Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Kako naći sebi ravnog
RAVNOPRAVNOST U LJUBAVI
Kako naći sebi ravnog RAVNOPRAVNOST U LJUBAVI

Kako naći sebi ravnog
RAVNOPRAVNOST U LJUBAVI

Kažu da svako voli koliko je u mogućnosti. Ali šta je sa ravnopravnošću? Da li je dovoljno investirati samo mladost i lepotu u ozbiljnu vezu? Šta se dešava kada se na raskrsnici sretnu udoban život s jedne i lepa devojka s druge strane?

Da li uvek dobijaš samo onoliko koliko si dao i da li je naivno očekivati da bude drugačije?
Skoro sam čula jednu zanimljivu devojačku tezu. Kaže, on treba da bude bolji od mene, da može da mi priušti lep i udoban život, da mogu da uživam pored njega. U praksi to izgleda ovako. On jeste bolji, i on to sve može da pruži, ali u startu nema ravnopravnosti. A kad klackalica dugo vuče na jednu stranu, ona druga je uglavnom u vazduhu. I onda se desi da muškarac koji je bolji u svemu, sve ume i zna bolje, uglavnom posle nekog vremena poželi i bolju ženu. I ode mast u propast!
Nekako sam uvek smatrala da je ravnopravnost jako bitna u ljubavi. Mentalna pre svega. Ljudi moraju da se kapiraju na više frontova. Ne samo na fizičkom i hemijskom nivou, već i na intelektualnom. Da se sličan sličnom raduje i da uvek ima o čemu da se priča. Nađu se istina i dva potpuna glupaka, ništa neobično, ali i to je sličnost barem po nekom osnovu. Glava ih ne boli, jer je i ne koriste, ma milina.
Ja sam nekako oduvek volela energične ljude. Ne mogu ja da vodim za ruku nekog kroz život ceo vek. Mogu da izvedem na put, pokažem da je život lep, pa onda polako prijatelju, sam… Brzo se umorim, kolika god da je ljubav posredi.
A žene vole da naprave kompromis u tom smislu. Čak i ako su sposobne za samostalan život, nemaju nameru da se time glasno diče. Prepuste se muškarcu, da ih vodi, a one ako treba vezaće oči i same, samo da ih glava ne boli, da ne razmišljaju. Rodiće i dete, što neće, da se osigura i zapečati ljubav, a sve opet iz interesa. Još jedna velika zabluda. Ako nema dobrih temelja i pravih pobuda, dete će loše postavljenu zajednicu dvoje ljudi da razvali ko mače muškatlu.
Kad smo već kod ravnopravnosti, ne može se očekivati bračna bajka ako ona investira samo lepotu i zdravlje, a on sve ostalo. Koliko god da je ovo Balkan i koliko god da bi to trebalo da bude zvanična podela uloga. Dosta toga se izmenilo, i dalje smo na istom terenu, ali su se pravila igre malo promenila. Ima i dalje muškaraca koji tendencizno biraju slabiju partnerku da bi mogli da je oblikuju prema sebi.
Muškarac i žena danas treba da budu par po svemu. Ravnopravni. Nema garancije ni na šta, a kamoli na tako nežnu biljčicu kao što ljubav često jeste. Lepota i mladost nisu nešto na šta se može računati na duže staze. Zato je poželjno biti i pametan. Koliko bilo. Makar za pelcer, malo pameti, pa će se razviti s godinama.
Kad nisi ravnopravan sa partnerom, uvek si u nekoj vrsti straha da će se to primetiti. I kako strah raste, ljubav beži sve dalje. I onda kada se suočite posle nekog vremena, shvatite da ste se udaljili, da to nije to i ostale trice i kučine. A ljubav jednostavno mora da sretne ljubav, jer kad se sretne sa strahom, nema šta da radi s njim.
Tako da je poenta te ravnopravnosti u ljubavi, zapravo – naći sebi ravnog. U svemu. Da može i da te shvati i da te prati a ne da kuka kako mu je teško. Ko i kad probaš cipele – da bi bile par, moraju da budu iste.
Pročitajte još i: I POKRIVENA I U BIKINIJU – SRCE ISTO KUCA!

Piše: Ivana Đorđević