Naslovna / Otvoreni um / Kako da zaštitimo svoj lični svet od
BOMBARDOVANJA REČIMA
Kako da zaštitimo svoj lični svet od BOMBARDOVANJA REČIMA

Kako da zaštitimo svoj lični svet od
BOMBARDOVANJA REČIMA

Sve češće čujemo, a i izgovaramo, da smo zatrpani vestima. Posebno lošim. Trudimo se da ih izbegnemo, ali nas vuku i mi i ne primećujemo kako polako upijamo naslov po naslov. Šta možemo da uradimo?

Nakon loših vesti tokom dana se osećamo neprijatno, sve nam smeta, nervira nas, teško nam je. Ako razmislimo dublje o našim osećanjima i ponašanju, primetićemo da nas je nemoguće ili teško nasmejati, da smo spori, imamo problem da se organizujemo i osećamo umor. Šta se zapravo desilo?
Čak i kada mislimo, mi koristimo reči. Svaka ima svoju težinu ili lakoću, svoje značenje koje kao pečat ostavlja traga u našem umu. Makar da je u pitanju i jedna loša reč, emotivna slika nam se menja.

1. Izbegavanje loših vesti
Prva preporuka, koju većina zna, je da izbegavamo loše vesti. Recimo reči kao što su ubistvo, nasilje, nesreća. Što ih lakše prepoznajemo, to nam je jednostavnije i da se od njih odbranimo. Nije lako, ali je lakše. Problem je u onim prikrivenim porukama, protiv kojih se ne borimo i ne postavljamo granice, zato što ih ne prepoznajemo.

Nije dovoljno reći: neću da čitam ili slušam vesti. Retki su oni koji se mogu u potpunosti odbraniti od neželjenog informisanja, a da im to ne ometa svakodnevicu. Potrebno je da bar delimično znamo šta se oko nas dešava, jer se može desititi da u potpunoj informativnoj izolaciji, ostanemo uskraćeni za neke važne vesti. Recimo, rokove za plaćanje dažbina, radove na ulicama, promene vremena, pa i najave kulturnih događaja, besplatnih programa kojima možemo nahraniti dušu i telo.
Važno je da budemo svesni da nam je danas dostupno neuporedivo više informacija nego pre par decenija. Statistika kaže, a treba je istovremeno uzeti u obzir, mada s rezervom, da je nasilja i loših događanja čak i manje nego u drugoj polovini prošlog veka, posebno u periodu sedamdesetih, osamdesetih godina. Samo mi to tada nismo znali. Treba da budemo svesni i toga da, na žalost, mnoge informacije nisu do kraja proverene, da se štošta objavljuje da bi se postigao bolji rejting, čitanost, a time i prodaja reklamnog prostora koja opet obezbeđuje zaradu zaposlenima.

2. Početak jutra u tišini
Trebalo bi da pokušamo da dan počnemo bez korišćenja sredstava informisanja. Svakog jutra je preporuka da provedete bar 10 a još bolje i više minuta u tišini (ko može, i ceo sat), da uživate u suncu, buđenju novog dana, osluškujete prirodu, a zatim i svoje misli. Otvorite prozore i par minuta, bez obzira na spoljnu temperaturu, udišite svež vazduh. Napravite plan aktivnosti za taj dan, razbudite se nekim napitkom, tuširanjem, laganim vežbama, meditacijom. Izaberete par svojih afirmacija za taj dan, jednostavnih i lakih za pamćenje, vaših, onih koje stvaraju osećaj prijatnosti i podižu energiju.
Ako imate potrebu da primite informacije putem nekog medija, budite svesni da osećaj neprijatnosti stvaraju i sledeće reči kao i one njima slične: morate, ne smete, pazite, šokantno, strašno, nećete verovati, kobno, upozorenje, pripremite se…iza njih obično sledi nešto što nam skida osmeh s lica. Nismo svesni ni koliko uzvičnik, upitnik ili oba zajedno utiču na nas, a koriste se većinom u neprijatnim vestima (oba kada je reč o nagađanju ili neproverenoj informaciji).