Verovatno ste imali prilike da se sretnete sa ljudima koji su imali zdravstvene izazove, takve da su bili pretnja da možda završe kobnim ishodom i možda ste pomislili: ,,Uh, pa to je baš strašno!’’, ali to se ipak dešava nekom drugom. A šta ako se samo jednog jutra probudite i shvatite da je ta osoba neko od vaših najbližih ili čak da ste ta osoba – baš VI?!
Jednog lepog prolećnog jutra, pre tačno pet godina, probudila sam se zdrava, puna energije i entuzijazma kao i svakog proleća i otišla na rutinski sistematski pregled, rasterećeno očekujući rezultate u skladu sa svojim stanjem i onda je usledio – ŠOK!
Saopštili su mi da najverovatnije imam uzanpredovali karcinom (rak) štitne žlezde i da imam još dve nedelje života!
I evo sada, pola decenije kasnije, želim da podelim sa vama iskustvo o tome kako da zdravstveni izazov pretvorite u životni blagoslov i tako pomognete i sebi i drugima. Da li ste spremni za čuda?
Iako nam se čini da mnogo (čak i previše?) znamo o svim dostupnim lekovitim i blagotvornim namirnicama i stilu života, neuporedivo ređe smo spremni da od sebe zahtevamo čuda i budemo spremni na njih. Toliko se usredsređujemo na probleme lečenja kao što su troškovi medicinskih usluga i novi lekovi da zaboravljamo jednostavniju, manje invazivnu i često mnogo pristupačniju alternativu – a to je razumeti i sprečiti bolest.
U našoj stalnoj ,,želji za promenom’’ leži i jedna od najvećih opasnosti našeg puta. U sadašnjem trenutku nema ama baš ničega što treba menjati – osim načina posmatranja. Razvoj počiva samo na promeni gledišta – sva spoljna događanja su samo izraz novog pogleda na stvari. Koliko god grubo izgledalo onima koji žele da poprave i poboljšaju ovaj svet: na svetu nema ničega što bi trebalo popraviti i promeniti, osim sopstvenog gledišta. Spoznaj samog sebe!
Popraviti samog sebe znači samo naučiti (i prihvatiti) da sebe vidimo onakve kakvi jesmo! I bolest nam onda upravo pokazuje, u svojoj iskrenosti koje delove sebe nismo prihvatili i ,,upire prstom’’ eksplicitno nam pokazujući koja je naša ,,tema’’.
Sam trenutak preuzimanja odgovornosti za sopstveni život, suočavajući se sa mogućim nepovoljnim ishodom, hrabro je i magično. Nekako se tada sve promenilo – od prvobitnog šoka bolest je postala moj blagoslov, naročito što su mi tada do svesti dolazili odgovori na do tada i nepostavljena pitanja – šta sam ja to sebi do sada radila? Kako to da sam toliko zanemarivala signale koji su i do tada postojali? I ono što svaka bolest učini – učini nas izuzetno iskrenim i ogoljenim pred samim sobom. Nema više skrivanja i potiskivanja, prenebregavanja i zataškavanja. Samo suočavanje, osvešćivanje i prihvatanje. Saznanja i uvidi koje sam tada dobila su bili neverovatni.