Naslovna / Bonus za dušu / Jednoj dani, drugoj noći
KAO LETO
Vesna Dedić
Jednoj dani, drugoj noći KAO LETO Vesna Dedić

Jednoj dani, drugoj noći
KAO LETO
Vesna Dedić

kao-leto-vesna-dedicOna je majka jedne Lenke, žena koja voli druženja i dobru energiju, novinarka i TV voditeljka, diplomirani filolog, ali i spisateljica koja u svoj život ali i romane utka sitnice koje događajima daju najfinije nijanse, boje i mirise

Novi roman Vesne Dedić „Kao leto“, zapravo dopunjena i izmenjena verzija njenog istoimenog prvog romana iz 2001. godine, satkan je upravo od tih niti.
Pokazala se ispravnom odluka da vetrovito i prohladno vikend popodne poklonim ovoj knjizi. Ako krenete mojim putem, posebno ako ste ženskog pola, nećete pogrešiti. A ako ste osamdesetih mislili da je ceo svet vaš i da ćete zauvek biti mladi i ludi, stranice ovog romana odvešće vas pravo u te godine.

Vesna u romanu „Kao leto“ prolazi kroz emotivnu priču o jednom čoveku i dve žene, tokom dve decenije, počev od studentskih godina krajem osamdesetih. Jednoj, kasnije supruzi, pripadaju njegovi dani, drugoj, koja nam „priča“ u romanu u prvom licu, njegove noći. I sad će neko reći da u toj situaciji nema ničeg naročito zanimljivog, ali…način na koji Vesna Dedić opisuje događaje, ličnosti, situacije, način na koji naizgled nebitne stvari izvlači na površinu, jesu ono što boji priču. I nagoni na razmišljanje.

Nije to ono: Jedna ti kuva a druga ti je sudbina. A nije ni obično poštovanje tradicija porodice, gde sin bira sebi ženu istog ili sličnog društvenog statusa. Nije ni tipična priča o muškarcu koji nije ni jedne mogao da se odrekne, jer je voleo obe podjednako. Ovo je priča i o njemu i o nama ženama, među kojima su i one spremne da, zarad slike porodice kakvu žele da imaju žmure, ali i onima koje, kako i Vesna piše, umesto da se kao lude bore odlaze, jer: „Ostati može svako. To je najlakše. Otići mogu samo hrabri.“

Neću prepričavati roman da biste u potpunosti mogli da mu se prepustite. Naznačiću da naratorka, kada shvati da će se on oženiti onom drugom, koju i njegova mama tako voli, odlazi u London i tamo postiže sve što je isplanirala, i više od toga. Da se od tog trenutka povremeno viđaju, noćima, ali da na kraju ipak nalazi svoju sreću kraj drugog, divnog muškarca s kojim gradi porodicu. Ali to nije kraj…
Ono o čemu razmišljam su rečenice koje Vesna Dedić iznosi kao istine mnogih žena oko nas, onaj žig koji ostavljaju težnje ka očuvanju sebe same, građenje svojih snova, samostalnosti, a istovremeno težnje ka ostvarenju ljubavi i boli koju ljubav u mladalačkoj nesvesnosti donosi.
U zrelim godinama, glavna junakinja kaže: „Tek mnogo godina kasnije, shvatila sam da smo ga obe mogle imati samo dok smo se obe borile za njega.“ Jer, muškarci ponekad, na žalost, ne odrastu, i ne shvate možda nikad život dovoljno ozbiljno. Ni druge oko sebe. Intrigantna je upravo ta igra emocijama, ta borba koja hrani slabi ego. Kao što piše u romanu:“ Čuvajući svoju slobodu, zarobio nas je obe.
Šta nas to privlači onima koji su kao Petar Pan, nepredvidivim, za koje nikad nije moguće znati kada će doći a kada otići? I zašto, i da odemo na kraj sveta, da preskočimo sve granice koje smo postavili i postignemo i više nego što smo očekivali, nikada ne možemo otići dovoljno daleko od onoga što nam je u srcu?
I još jednu istinu: „Sama si dok ne dopuštaš da te bilo ko guši i ponižava. Onog trenutka kada rodiš dete, spremna si na poniženja.“ Iako nije uvek tako, isuviše je često i istinito.
I zašto iako govorimo istim jezikom ponekad ne razumemo jedni druge. On u ovoj knjizi i kaže da je vrhunac ljubavi – dati nekome slobodu. A ako ona nije želela tu vrstu slobode? Ako sloboda za nju ima drugo značenje?

Svaka od nas je sretala takve momke i muškarce. Ako su nam bili drugovi, za te duple veze slušale smo razna opravdanja. Nismo preterano razmišljale o njima dvema. Vesna međutim navodi upravo na to razmišljanje.
Jer on je muškarac koji kaže da „postoje žene sa kojima je sve lakše, normalnije… sve teče“, a da ona nije takva. Da li ga je to vezalo za nju, makar noćima, ili ga nije dovoljno vezalo da bi bila jedina upravo iz tih razloga? Srećom, postoje i oni drugi muškarci kojima su baš takve žene, sa kojima život nije mirna voda, pravi izbor.
A srećom, postoji i novi roman „Kao more“ Vesne Dedić, u koji je, kao što sam navela na početku teksta, utkala one divne niti, detalje jednog života, one koje su bojile i njenu mladost, od beogradskih ulica krajem osamdesetih, knjiga koje smo voleli, muzike uz koju smo sanjali, mesta na kojima smo bili važni budući akademski građani. Vesna je majstor upravo za te detalje koje zapravo daju pun smisao i dimenziju priči, kao da ste ne posmatrač, nego aktivan učesnik.
Knjiga za pravo dobro iskorišćeno antistres popodne ove jeseni.

Preporučila: Željka Zebić