Naslovna / Dobre priče / Ivanka Vanja Radmanović
REČI SU MOJA ČAROLIJA
Ivanka Vanja Radmanović REČI SU MOJA ČAROLIJA

Ivanka Vanja Radmanović
REČI SU MOJA ČAROLIJA

Njena inspiracija je ćerka Nađa a poezija smisao kroz koji izražava svoje biće. Nagrada Udruženja književnika Srbije za najvredniju pesničku knjigu objavljenu u prethodnoj godini – “Rajski kavez”, potvrda je njenom radu, ali i, kako sama kaže – tom uzvišenom, oplemenjujućem osećanju, toj reči koja bi trebalo da predstavlja najlepše u nama

Još od ranog detinjstva naša sagovornica je osećala svojevrsnu “glad” za čitanjem. Slova, reči, knjige – sve je imalo posebnu čaroliju koje se nije odrekla ni kada je izabrala da studira na Institutu mode i tehnologije (Fashion Institute of Technology) u Njujorku. Ni godinama kasnije dok je radila kao kreativni direktor u glamuroznom svetu mode.
Zato je nagrada „Milan Rakić” za najvredniju PESNIČKU KNJIGU u prethodnoj godini koju Udruženje književnika Srbije dodeljuje svojim članovima svojevrsni pečat na njen stvaralački rad i talenat (sa Milisavom Milenković je ovogodišnji ravnopravni nosilac ove književne nagrade).
“Rajski kavez” je druga zbirka poezije koju je objavila naša sagovornica. Pre toga je nastao “AMARANT ili O besmrtnoj ljubavi”, takođe zbirka poezije i istoimeni CD.

Besmrtna ljubav, Rajski kavez… ljubav se prostire svuda po vašim stihovima. Živite li u beskrajnoj oazi ljubavi, pa odatle izviru i stihovi?
– Kažu da je ljubav nezahvalan žanr za pisanje, jer nema pesnika koji o njoj nije pisao. Zato mi je još draža Rakićeva nagrada, jer je to nagrada i mom radu, ali i tom uzvišenom, oplemenjujućem osećanju, toj reči koja bi trebalo da predstavlja najlepše u nama. Zašto ne uzvisimo tu reč, taj osećaj ? Zašto ne prepoznajemo ljubav kada se sa njom susretnemo? Zašto smo toliko nemoćni pred njom? Odakle naš strah od ljubavi potiče? Šta nas sprečava da volimo? I kad to kažem ne mislim samo na odnos ljubavnika, već i na sve ono što nas okružuje, uključujući tu i nas same. Čini mi se da je to, u stvari, i najteže: da naučimo kako da volimo sebe, ali ne svoj ego, već SVOJU DUŠU, svoje biće.

knjige

Iskustvo i imaginacija se u procesu stvaranja prepliću, podudaraju, razilaze, pa se opet susreću

Kada i kako vam se poezija “uvukla pod kožu”?
– Čini mi se da još od detinjstva živim okružena lepom rečju. Ali, imala sam i sreću, odlične mentore: u osnovnoj školi divnu nastavnicu srpskog jezika, Eseprancu Ilijević, koja me je uvela u začarani svet književnosti, usmeravajući me, darujući mi knjige, podstičući me da pišem; u gimnaziji profesora filozofije, Momu Paraušića, koji me je ohrabrio da počnem da se bavim poezijom, i zahvaljujući kome su neke od mojih PRVIH PESAMA bile objavljene u poznatim pančevačkim RUKOPISIMA. Prof. Paraušić me je takođe naučio da pogledam svoju reč iz nekoliko uglova, oblikujući je, tražeći njen zvuk, njen smisao i njeno dejstvo.

Da li vaša inspiracija za pisanje mora da ima iskustvenu podlogu?
– Mislim da svaki pisac, svaki pesnik mora da ima dozu iskustvenog da bi bio autentičan. Takođe, mora postojati i imaginacija koja će tom iskustvu dodati čaroliju. ISKUSTVO I IMAGINACIJA se u tom procesu stvaranja prepliću, podudaraju, razilaze, obitavaju svako u svom svetu, pa se opet susreću. Ponekad je za nastanak pesme, priče dovoljna jedna reč… Ponekad je to utisak, miris, treperenje grana, uzburkana voda, nešto što čujem u prolazu, nečija neispričana priča…

Šta je vaša “besmrtna ljubav”? Imate li svoj “rajski kavez”? (nazivi Ivankinih knjiga, prim.aut.)
– Moja “besmrtna ljubav” je život. Ako je “rajski kavez” izjednačen sa strahom, onda je moj ” kavez” neizbežna smrtnost.