Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Fenomen
UDATI MUŠKARCI
Svaka kuca na svom pragu najjača
Fenomen UDATI MUŠKARCI Svaka kuca na svom pragu najjača

Fenomen
UDATI MUŠKARCI
Svaka kuca na svom pragu najjača

Slabo osuđujem ljude. Smatram to svojom divnom ljudskom osobinom. U stanju sam da razumem, pomazim i najgore primerke ljudske vrste i nađem opravdanje za njihove često sulude postupke. Po sistemu u božjoj bašti cvetaju različiti cvetovi.

Ali jedna sorta će mi zauvek ostati enigma. Od skoro sam počela da je srećem. Udati muškarci. Mene su naime, kao dete postkomunizma i neprimenjenog socijalizma učili da budem vredna, radna i da se udam kada za to dođe vreme. I ja to tako sve uradila. Međutim, kako i u braku ima ponavljača i kako ne naučimo svi iz prvog puta, neki idu na popravni. Neki uče dok su živi, a neki prate trendove.

Brakova kao i cvetova ima raznih. Interesnih, roditeljskih, tradiconalnih, nejasnih,… žene se i udaju ljudi iz najrazličitijih pobuda. Kada kažemo interesnih, obično je neko tu zbog nečijeg novca, i ljubav traje li traje. Do poslednje pare. S druge strane, u roditeljske brakove se uglavnom upare izuzetno dosadni ljudi koji ceo život podrede deci i na kraju kada deca odu, ne znaju šta će sa sobom.
Ovi nejasni… oni su mi najintrigantniji. Uvek sam se pitala kako se upare dva potpuno različita tipa ljudi, ko iz Tarantinovih filmova. Gledaš i ne veruješ. Onda shvatim da se on udao za nju. I da tu nema pravo glasa, ali da će trpeti dokle može. Ili dok mu ona ne popije krv. Jer od sumraka do svitanja i kod Kventina, i najlepša kelnerica postaje vampir.

Taj fenomen udatih brakova naročito me intrigira. Mislim to kad se muškarac uda. Vrlo je pogrdan taj naziv „udat“ kada pričamo o muškarcu, znate. To obično znači da taj unapred svoje pravo glasa daje na raspolaganje budućoj supruzi. Što je uprkos 21. veku i dalje srednjevekovno. Biti udata žena u srednjem veku nije bila naročito slavna pozicija, budući da je ženica bila apsolutno vlasništvo svog gospodara. Takoreći njegov pas. Ljubimac. A svi znamo onu staru poslovicu „svaka kuca na svom pragu najjača“. Tako i žena. Ne valja kad je mnogo jaka i kada joj se useliš u kuću. U početku udat muškarac to ne kapira i naivno misli da mu to ne smeta. Ali kad skapira da je ukroćen, on podivlja. Tako da nije zdravo biti udat muškarac, koliko god u startu delovalo primamljivo.

Imamo i tradicionalne brakove u kojima je žena užasno potčinjena, ali ona drugačije ne bi ni umela da živi. Za te porodice i takve brakove kažu – funkcionalni. Šta tu funkcioniše, boga pitaj, ali tako kažu knjige. Deca rastu, muž drži novčanik i sve naizgled deluje super. Ili on ima ljubavnicu, ili se ubijaju od batina ili se jednostavno ne viđaju, pa su srećni kad se sretnu. Ali, funkcionišu. A to je valjda bitno.

I na kraju, kako stupiti u taj brak i da li postoje godine koje su zakonski predviđene ako ste mentalno i fizički sposobni da se upustite u rizik da sa nekim delite dobro i zlo? Ne, zeznuli su vas. Ne postoji vreme kada se to mora. I uglavnom se ne mora. Neki ne umeju. Neki probaju na blef. Neki unesreće druge. Ali, zakoni i civilizacija su nas naterali da mislimo da se mora i da nisi normalan ako se ne udaš/oženiš. Kao što su nas naterali da se venčavamo i da mislimo da će se nešto divno desiti kada se uzmemo. Uglavnom neće, jer se zabavljanje i slatka strast vrlo brzo potroše kada stvarni život zakuca na prozor. A on stiže vrlo brzo i ne mari za ljubav.

Kao što su nas vaspitavali da je sramota razvesti se, da se brak čuva po cenu života. Čuvaju se samo deca, jer je to blagoslov ovozemaljskog života. Sve ostalo je prolazno. I trpi promene.

Pročitajte još: https://antistresvodic.rs/moj-tip-muskarca-srce-na-dlanu/

Piše: Ivana Đorđević