Naslovna / Otvoreni um / Bez granica / Džek Valdas (Jack Waldas), učitelj baleta i joge
Osvešćeno kretanje
Džek Valdas (Jack Waldas), učitelj baleta i joge Osvešćeno kretanje

Džek Valdas (Jack Waldas), učitelj baleta i joge
Osvešćeno kretanje

Kako ste uplovili u svet joge i da li za vas postoji spona između plesa, joge i umetnosti?

Da, doživljavam međusobnu povezanost plesa, joge i umetnosti. Sve su to prakse koje traže celovitost, da budemo ono što jesmo. Kada se osvrnemo na istoriju umetnosti i plesa vidimo da kreativnost najčešće cveta tamo gde postoji neka velika unutarnja teskoba ili kada ekstremna strast vodi umetnika ka njegovom zadatku. Joga se takođe zasniva na osnovnoj ljudskoj potrebi da se bol i patnja pretvore u radost života. Šta je joga praksa potakla u vama? Moja lična praksa svakodnevno me inspiriše da osetim ko sam u tom trenutku. Omogućava mi da osetim onaj svoj deo koji je nevidljiv logičkom umu. Ovaj aspekt nas samih, kako god želite da ga nazovete (intuicija, duh, duboka svesnost, meta svesnost), univerzalni je ljudski kvalitet. Ujedinjuje nas na dubokom, neopisivom nivou. Ovo je, pored mnogih drugih stvari, veoma korisno za podučavanje /razmenu neposrednog iskustva u jogi.

Kao baletski igrač imali ste mogućnost da, kroz različite uloge, istražujete svoje misli, emocije, osećaje, raznolika stanja, raspoloženja. Da li i na koji način je joga praksa dotakla vaše emocionalno biće?

Joga mi pomaže da izbalansiram um i emocije. Kao tipičan umetnik  lako ulazim u ekstremne emocije ili se javljaju divlje misli. Biti kreativan i duboko sretan zahteva izvesnu stabilnost – mirni centar iz kojeg se mogu primiti sva ova neverovatna ljudska iskustva. To je to utemeljenje zbog kojeg sam najviše zahvalan praksi joge.

Kao plesač  bili ste u poziciji da radite sa različitim koreografima. Sada vi na osoben način pravite svoje koreografije. Bazirate svoj rad na organskom plesu, savremenom plesu, jogi i biomehanici. Da li biste malo pojasnili ove pristupe telu i pokretu?

Svi ovi sistemi imaju jednu zajedničku stvar – oni se zasnivaju na organskoj prirodi tela. Sav moj rad zasniva se na istraživanju prirodnih, urođenih kvaliteta naših tela i energetskih potencijala. Ono što mene interesuje nije toliko rezultat, već trenutno iskustvo kretanja, smirenosti, životnosti. Ovo se veoma razlikuje od kreiranja koreografije za scenu, nečega što bi trebalo “prodati”.

Vaš način podučavanja Anandansa ujedinjuje izražavanje na fizičkom planu i duhovnu svesnost, ples i jogu. Vaša knjiga “Street Yoga” proglašena je najboljom knjigom o jogi i bavi se prevazilaženjem raskoraka između onoga što se dešava na joga prostirci i u “stvarnom životu”. Interesantna je simbolika reči “ulica” koja ukazuje na mesto sastanka, svakodnevnu rutinu, ples života. Da li biste nam rekli više o knjizi?

Knjiga je proistekla iz trenutne ideje. Moja devojka u to vreme (sada moja supruga) Julia i ja  sedeli smo u kafiću. Spontano smo započeli opušten razgovor o svim mogućnostima kako neko može da izvodi asane ili položaje u jogi . Počeli smo da zamišljamo zabavne i neobične situacije u kojima ljudi vežbaju jogu. Pošto smo bili zatrpani idejama, shvatili smo da nije reč samo o zabavnom konceptu, već i veoma inspirativnom sadržaju. Joga (u tantričkom smislu) ima za cilj da nas još više poveže sa životom, a ne da nas, kao zasebna “sveta” stvar, odvoji od njega. Dakle, “Street Yoga” govori o našoj povezanosti sa praksom joge u svakom trenutku i na svim mestima. Vaše radionice su još jedno mesto susreta. Šta vam je važno u radu sa ljudima? Šta želite da oni sagledaju i dožive? Da li su vaše radionice namenjene ljudima bez iskustva u plesu? Ono što najviše želim jeste da upoznaju svog “unutrašnjeg učitelja“. Svi mi nosimo ovo intuitivno znanje unutar nas i kada se povežemo sa njim proživljavamo ono što nam je najpotrebnije za rast. Verujem da je reč o unutrašnjem rastu koji dovodi do duboke sreće, Anande. Moje radionice su za one koji su tu prisutni. Ponekad je reč o profesionalnim plesačima, ponekad o novim joga praktičarima, i ponekad im je sve to novo. Jednostavno je reč o postavljanju “pravila igre” (kome je namenjena radionica), a onda ono što radimo postaje igra. 

Radionice sa Džekom Valdasom Prosvetljujući joga ples

Tekst: Daniela Stefanov, http://www.artyogacenter.rs/
Foto:  www.mehmetvanli.com