Naslovna / Kolumne / Dr Tatjana Mrkić / Dr Tatjana Mrkić
Kada ću biti srećna u svojoj koži?
Dr Tatjana Mrkić Kada ću biti srećna u svojoj koži?

Dr Tatjana Mrkić
Kada ću biti srećna u svojoj koži?

Često ne prepoznajemo stvarno srećne trenutke u životu, jer smo očekivali nešto sasvim drugačije – nešto veće, bleštavije i dramatičnije, napisala je Barbara De Anđelis, jedan od najuticajnijih vodiča na polju ličnog i duhovnog razvoja.

Događaji, stvari i okolnosti nisu ni dobre ni loše. Onakve su kakve ih mi vidimo.

Već od iritantnog alarma za buđenje, jutarnje gužve u saobraćaju i nagomilanog posla suočavamo se situacijama koje na nas stresno deluju. Ako tome dodamo da se neko nekulturno ponaša u javnom prevozu ili marketu u koji smo svratili, sve šanse da nam loše počne dan, su tu. Onda se još prisetimo da nas čim uđemo u kancelariju čeka šef sa novim zaduženjima ili kolega koji nas, po našem mišljenu, sabotira. Tenzija raste i pokreće mnoga pitanja u smislu: „Zašto se baš meni dešavaju ovakvi ljudi i situacije? Dokle ću ovo da trpim? Sigurno ima neko bolje mesto gde svega ovoga navedenog nema. Ne smem ni da pomislim koliko će me majka kritikovati, kada je pozovem, jer smatra da joj ne posvećujem dovoljno vremena i pažnje. Svekrva takođe misli da nisam dovoljno posvećena kućnim poslovima i njenom sinu. Sigurno ne koliko i ona. A još ne znam da li mi je gore što ću se u popodnevnom špicu gurati u punom autobusu ili je trebalo da skupim snagu za traženje parking mesta i krenem autom? Posle ovakvog dana, koji je uobičajen, da li ću uopšte biti u stanju da se kvalitetno posvetim deci i uspeti da izbegnem dokonu komšinicu i njen uobičajeni monolog? Tako „samlevena“ od stvari, ljudi i događaja, na kraju dana neću imati ni malo vremena,  a ni snage za svog supruga, drugaricu ili omijenu knjigu. O rekreaciji i hobiju više ni ne razmišljam. To je za one srećnike što imaju puno slobodnog vremena. U takvom raspoloženju i bez snage, završiću samo ono neophodno i „stropoštaću se u krevet“,  s’ mišlju i pitanjima: „Gde su u svemu tome moje potrebe, gde je to idealno mesto za mene na ovoj planeti i kada ću biti srećna u svojoj koži?“ S’ tim mislima utonuću u san već napeta od iščekivanja iritantnog alarma koji će se oglasiti za nekoliko sati, znajući da me  sutra ispočetka čeka isti ovakav dan. Nije da ja ne znam da upravljam vremenom, jednostavno, kao što vidite, malo mi je 24 sata dnevno.“

Da li ste se  i sami PREPOZNALI? Da li vam ovakva i slična razmišljanja kvare raspoloženje?