Naslovna / Dobre priče / Danica Radumilo
ŠIVENJE TORBI KAO ZADOVOLJSTVO, ALI I TERAPIJA
Danica Radumilo ŠIVENJE TORBI KAO ZADOVOLJSTVO, ALI I TERAPIJA

Danica Radumilo
ŠIVENJE TORBI KAO ZADOVOLJSTVO, ALI I TERAPIJA

Koliko kreativan hobi može da nas ispuni, relaksira i skrene nam pažnju sa manjih ili većih problema koje svi imamo, dokazuje i Danica Radumilo, strukovni likovni umetnik, koja se u poslednje vreme posvetila šivenju i kreiranju originalnih torbi i tašni

Pred sam kraj studija Danica Radumilo je bila prepuna ideja o tome kako će graditi svoju karijeru, ali u njihovoj realizaciji iznenada se isprečio ozbiljniji zdravstveni problem. Najednom se sve promenilo, svoj fokus je morala da pomeri sa kreativnih ideja ka zdravlju koje joj je postalo apsolutni prioritet. Prolazak kroz kriznu situaciju joj je ne samo izmenio planove, već ju je u velikoj meri promenio i iznutra. Motivacija da završi svoje slike je jenjavala, ali se istovremeno u njoj javila nova ideja i snaga da započne nešto sasvim novo – da počne da šije torbice, pre svega za sebe, ali i za sve one kojima se one dopadaju.

– Prošle godine sam poželela da kupim sebi lepu torbu, ali sam nakon duge potrage shvatlila da se moj ukus ne poklapa sa ukusom većine i trenutnim trendovima pa sam odlučila da sama napravim nešto prema svojim standardima.

Još od detinjstva Danica je bila vešta sa rukama. Rođena je bez desnog kuka, što joj je otežavalo kretanje, ali je ujedno uticalo na to da veliki akcenat stavi na sve što ima veze sa ručnim radom.

– Za mene je šivenje torbi još jedan način da se izrazim, jedan vid slikanja, u ovom slučaju tkaninom, koncem… Moram da priznam da mi u početku nije bilo važno da li će sve to izgledati pedantno, da li će biti skrojeno kako treba. Nikada ništa nisam merila, uvek je sve bilo odokativno i najvažnija mi je bila sama slika, odnosno priča. Tehnike krojenja i šivenja sam savladala nešto kasnije.

Za Danicu je šivenje torbi jedan vid slikanja, u ovom slučaju tkaninom i koncem

Za Danicu je šivenje torbi jedan vid slikanja, u ovom slučaju tkaninom i koncem

Pitala sam Danicu da li joj, i u kojoj meri, šivenje tašni pomaže u prevazilaženju stresa i svakodnevnih problema.

– Svaka torba je nov izazov koji  pokreće onaj zdrav adrenalin koji vas drži sve dok ne postignete cilj. Ceo taj proces rada na mene ima terapeutsko dejstvo. Kombinovanje boja, materijala, bez prethodno pravljenih skica, spontano, bez nastojanja da sve bude savršeno ili „kako bi to trebalo“. Tek kada se oslobodite tih stega, krajnji  rezultat je prava nagrada.

Kada su njene torbe našle svoje prve ljubitelje, napravila je stranicu na fejsbuku DaduLe unikatne torbe. Primetila je da se one dopadaju ljudima koji dele njen smisao za lepo i čuvaju dete u sebi.

Šivenje torbi je još uvek samo hobi, ali se Danica nada da će jednog dana to prerasti u ozbiljniji posao. Osim kreiranjem i izradom torbi, trenutno se bavi volonterskim radom i organizuje različite likovne radionice za decu predškolskog uzrasta.

Tekst: Manja Perić Mitić