Naslovna / Otvoreni um / Da li ste sigurni da je to istina?
PRETPOSTAVKE KOJE SREĆU KVARE
Da li ste sigurni da je to istina? PRETPOSTAVKE KOJE SREĆU KVARE

Da li ste sigurni da je to istina?
PRETPOSTAVKE KOJE SREĆU KVARE

Verovatno znate za onaj vic o pretpostavkama, koji kaže: „Ne dao ti bog da si tamo gde majka misli, i dao ti bog da si tamo gde žena misli da jesi?“ Ili, svima je poznata situacija kad zovete dete ili nekog bliskog na mobilni pa se ne javlja, a vama se strašne slike – pretpostavke motaju po glavi? A šta je obično istina…

Obično nije onako kako pretpostavljamo da jeste, pa bi trebalo da naučimo, sebe radi, da je neko nešto rekao i uradio iz razloga za koje smo „sigurni“ da su tačni, već da budemo svesni da je to samo vizija našeg uma, često dijametralno suprotna od stvarne.

Pretpostavke nastaju iz našeg iskustva, emocija, stavova, informacija kojima smo okruženi, našeg odnosa prema drugima a najviše prema sebi samima. Mogu biti nimalo, malo ili mnogo blizu pretpostavkama drugih ljudi i stvarnom stanju. Evo nekoliko primera:

– Partner vam je za neki važan datum kao poklon kupio vaučer za fitnes/kozmetičara/velnes ili neki kozmetički set/aparat… Pojedine žene će pomisliti da želi da im kaže kako više nisu lepe/zgodne i kako treba da povedu više računa o sebi. A moguće je da je hteo da vam „daruje“ vreme koje ćete posvetiti samo sebi, zato što je video da čitate tekstove o lepoti/fitnesu i nečemu sličnom i pomislio kako bi vas to učinilo srećnom.

– Na javnom mestu ugledali ste poznanika ili osobu sa kojom ste se nekada družili, na metar od vas, krenuli ste da joj se javite, mahnuli ali ništa. Ta osoba je prešla pogledom preko vas, nije se ni okrenula, nije vam se javila. Sigurni ste da je to namerno uradila, da se pravi da vas ne poznaje. To je pretpostavka, a istina je možda da je: zaneta mislima o ratama kredita, vremenom slabije vidi, razmišlja o bolesnom članu porodice i ništa ne vidi i ne čuje, boli je glava…

– Zovete nekoga ko vam nije naročito blizak na mobilni, jednom, dva, tri puta… Zvoni ali se niko ne javlja. Ne, nikada više nećete zvati tu osobu! Izbegava vas, vidi da zovete ali neće da se javi. A možda je… promenio taj broj, pokvario mu se telefon i/ili kartica i vaš broj mu je neponat, na sastanku je, na poslu mu je preporučeno da izbegava privatne razgovore, na masaži je, kod lekara… a uveče kad pregleda pozive, poneki jednostavno propusti, od umora, ili zato što još ne poznaje dovoljno aparat ili…

– Poznanica vam kaže da je srećna, da, ima malu platu ali se snalazi, nigde ne putuje, ne izlazi, skromno živi – ali je srećna. Ili obrnuto: ima sve što se poželeti može, ali kaže da nije srećna. Ma nemoguće! Koga ona folira? Međutim, to što jedne čini srećnima i ispunjenima, drugima nije dovoljno, i obrnuto. Nekom su desetine cipela malo, a neko voli one jedne prepune uspomena. Jedni su zahvalni što imaju bilo kakav posao, drugi sanjaju o karijeri. Lepota je u različitostima.

– Neko vas u autobusu ili na ulici gleda i smeška se. Bože, šta mi fali? Verovatno ništa, možda vam se smeška ili se nečeg setio a možda mu neko u slušalicu u uvu priča nešto smešno, a vi to ne vidite.

– Niste pozvani na neki događaj. To je namerno, nikom niste potrebni. A možda: Oni pretpostavljaju da ne biste došli, nisu znali kako da vas kontaktiraju, zvali su ograničen broj ljudi, zvali su one koje ne pozajete ili grupu koja im je bliska na specifičan način, možda misle da ste vi nekad na njih zaboravili…

– Svi gledaju u vas na plaži zato što ste debeli i ružni. Na plaži svi gledaju sve, šta drugo raditi osim kupati se, ćaskati i gledati okolo? A možda im ličite na nekoga, misle da ste baš zgodni, sviđa im se kostim, ili su jednostavno morali da promene položaj u kojem se sunčaju pa su okrenuti u vašem pravcu?

– On/ona ćute. Ne voli me, nema šta da mi kaže. A možda samo uživa u tišini sa vama, preslišava se šta mora sutra da uradi, opterećen je nekim svojim poslovnim i finansijskim brigama, odmara, razmišlja o nečemu, sanjari, pravi planove, ne zna kako da započne razgovor…
Ne dozvolite da pretpostavke upropaste vašu svakodnevicu, ne dozvolite da vam emocije „stvore“ realnost koja je samo vaša. Opustite se i živite svoj život, razmenjujte energije ali i reči sa ljudima i uživajte u tome što je svet pun boja a ne samo crn ili beo. Svi mi samo mislimo da „znamo“ da smo „sigurni“ i da „nikad“ i „uvek“ bude onako kako je u našim glavama.

Tekst: Željka Zebić, NLP practitioner