Naslovna / Čuvari zdravlja / Da li ste pali s kruške?
I KRENULI DALJE…
Da li ste pali s kruške? I KRENULI DALJE…

Da li ste pali s kruške?
I KRENULI DALJE…

Gledam drvo kruške… kad jedna tresnu o zemlju iz sve snage. Nije neka visina a ni plod kruške nije težak, ali udarac jeste jak. Kao što padne plod, tako i mi ljudi ponekad kao da smo „pali s kruške“, tresnemo iz sve snage s male visine

kruške (2)

Prelepa kruška iz Željkinog voćnjaka

Kad se za nekoga kaže da je „pao s kruške“ uglavnom se misli da je zbunjen, naivan, da je ispao glup ili budala. Ovaj izraz pripada starim vremenima kada su narodna verovanja bila jaka, a po njima je, na primer, kruška bila drvo na kojem živi veštica a ispod njega se skupljaju đavoli.
Što li su smatrali krušku drvetom zla, ko bi ga znao? I zašto su svakoga ko bi zaista pao sa tog drveta odmah smatrali čudnim – zbunjenim, ludim, i ne baš pametnim. E, beše perioda kada je kruška bila i sveto drvo. A onda krenuše priče po narodu, ljudi promeniše svoja uverenja pod teretom straha od zlih sila ali i nezanja…

Ne dajte da padnete s kruške. Ne dajte da ono što vi smatrate svetim i što vam dobro čini i dobro donosi iz nezanja proglasite lošim. Ako se nečega plašite, suočite se sa svojim strahom i pobedite ga, učinite malim i nebitnim. Menjajte svoja uverenja na bolje. Neka budu pozitivna i vama korisna. Vaše mišljenje ne mora biti identično kao mišljenje većine.

A što se pada tiče… nije zgodno kad se padne s bilo koje, pa ni male visine. Jeste, čovek bude malo zbunjen ali mora se brzo ustati, razmisliti i krenuti dalje. Nije naivan onaj ko padne, već onaj ko posle pada ne ustane, nego se, kao kruška, razgnjecavi i propada na zemlji. Voli naš narod da kaže: E neka je, vala, tresnuo, tako mu i treba! Ne budite budala, uslovno rečeno, da se osvrćete na takve reči i poglede. Ne budite ludi da razmišljate o padu kao konačnom neuspehu, već o novom penjanju. Koju granu više. Ili, na drugo drvo.
Pade još jedna. Trasak. Grehota da se ovako sočna ne pojede. Nigde nema veštice, a boja joj je kao zlato. Kao da ima neki sveti oreol taj zdravi dar prirode. Bar je to moje uverenje.

Tekst: Željka Zebić