Naslovna / Dobre priče / Antistresna porodica
Naša 4 godišnja doba
Antistresna porodica Naša 4 godišnja doba

Antistresna porodica
Naša 4 godišnja doba

Ne mora da znači da bi svakom prijalo da ima više dece. Nama se tako sviđa i srećni smo. Ja odavno više ne mogu ni da zamislim kako je to imati „samo“ dvoje dece, što je najuobičajenije. Lepo je gledati ih kako rastu zajedno, uče da dele i međusobno se pomažu. Naravno bude tu i po neka čarka, svađa, nepravda…

Lično smatram da ne rađamo decu zbog nataliteta ili da bi nam neko rekao „svaka čast“. Ili to želimo ili ne (što je opet u redu). Ko se odluči na jedno dete, to je njegov izbor i važno je da je on srećan sa tim izborom. Moj suprug i ja sigurno imamo više vremena jedno za drugo od bračnih parova koji imaju jedno dete, jer su naša deca međusobno angažovana.

Jedino što bih poručila ženama koje žele više dece, a čekaju „bolju situaciju“ je – da ne čekaju. Uslovi se stvaraju usput, a godine prolaze, započinje svoju priču Milena Marić, mama četvoro dece, koja su se rađala u različim godišnjim dobima (Nataša, 20 godina – zima, Jovana, 13 godina – leto, Mila, 12 godina – jesen, Momčilo, 6 godina – proleće).

Kada vidite Milenu pomislili biste da je najstarija sestra, a ne mama.

Antistresna porodica 1

Otkrijte nam svoju tajnu kako funkcioniše mnogočlana porodica? Šta je najvažnije?

Vrlo je živo u svakom slučaju. Nema tu nikakve posebne tajne, ljubav pokreće sve. Život se menja sa dolaskom svakog novog člana porodice, bolje se organizujete i u hodu se prihvataju sve „obaveze“. Postane vam uobičajeno da svakodnevno imate veš za pranje, spremate veće količine hrane (nikad se ne zna ko od silnih dečjih drugara može da svrati na ručak, večeru…).

Ono što je najvažnije je da smo tu jedni za druge, u svakom pogledu. Meni i Igoru je, kao roditeljima, najdraža iskrenost. Smatramo da ako u kući imamo atmosferu punu poverenja i ljubavi svaki i svačiji problem može da se reši.

Koliko je važno da i tata bude uključen u obaveze oko dece i gde je Igor najefikasniji? Da li deca imaju obaveze jedni oko drugih i kako to sve funkcioniše?

Naravno da je važno da i tata bude uključen. To je opet jedna od onih stvari „u hodu“. Ja sam svakako provodila više vremena sa decom dok je on radio po ceo dan, ali je bio tu za večernji finiš, bez obzira na umor… Sada je mnogo lakše u tom „tehničkom smislu“ jer su oni porasli i prilično su samostalni. Jedni drugima pomažu i oko obaveza u kući i oko učenja.