Naslovna / Dobre priče / Andrea Granat, pevačica
Puštam da me srce vodi
Andrea Granat, pevačica Puštam da me srce vodi

Andrea Granat, pevačica
Puštam da me srce vodi

„Sanjam o karijeri koja će biti jedinstvena i krojena baš po meni. U svemu u životu se vodim srcem i radim po osećaju, ne znam kako će izgledati, ali se jako veselim svemu što dolazi.“

Mnoge muči trema i pred nastup su u stresu. Andrea o tome kaže:

„Trema je ranije bila češći gost, a sada se susrećemo samo povremeno. I to uoči nastupa koji nisu moja zona komfora i u kojima probijam vlastite granice. I to je po meni u redu, dosadno je stalno tapkati na jednom mestu.

Pojavljuje se tu i tamo na takmičenjima, festivalima ili javnim snimanjima, kad u tri minuta moramo pokazati najbolje od sebe, bez mogućnosti popravka u sledećoj pesmi, ili okretanja mikrofona prema publici s rečima: „A sad vi!“ u slučaju zaboravljanja teksta. Takvi nastupi su stresniji, ali je zadovoljstvo posle njih ogromno.“

Već šest godina nastupa sa bendovima, nastupala je i u predgrupama poznatih izvođača, recimo Jelene Rozge. I pored svega, Andrea i dalje živi u Našicama gde je rođena, odrastala, gde su joj oni najbliži i najdraži.

„Našice je grad pun prelepih mesta i uspomena koje me vežu za njih, ali meni je najdraži Našićki park. Tu šetam, idem na trčanje, rekreaciju, ali i pronalazim mir, taj prekrasni prirodni ambijent zrači mi posebnom opuštajućom atmosferom.

Ipak, u poslednje vreme sve češće razmišljam o Zagrebu, pogotovo u ovom periodu kada sam započela ozbiljniju karijeru. Za sve što radim imam veliku podršku porodice, što mi u mnogome sve olakšava.“

Spot za pesmu „Samo moj“ primetno je drugačiji od većine spotova. Pitamo Andreu da li je neko to pametno smislio ili je možda samo odraz nje, drugačije?

Andrea Granat 2

„Spot je sniman u Našicama na prekrasnoj lokaciji jezera Lapovac. U njemu sam jednostavno bila – ja, tako sam odlučila. Vodila sam se samo time da se ja osećam ugodno u svemu, da ostavim pravu sebe u svakom deliću sekunde.“

A Andrea i jeste posebna, razlikuje se u svemu. Ona je – svoja.

„Usmeravali me prema komercijalnijoj muzici. Govorili su mi kako treba da se oblačim, kakve izjave za medije da dajem, kako da se ponašam na nastupima… Ali, srećom, nikoga nisam slušala. Tvrdoglavo sam odlučila da idem svojim putem i tek tada su uspesi počeli da mi se dešavaju.
Definitivno ostavljam svoj, lični potpis. I slavim svakodnevne vlastite pobede.“

U vreme tehnoloških čuda i dostupnosti besplatne muzike, stvarati je i od toga živeti nije lako.

„Slažem se s vama. Slušajući starije kolege, ne mogu se oteti utisku da je ovaj posao nekada bio puno zahvalniji, ali mene vodi taj osećaj ispunjenosti koji mi pruža muzika, bez obzira hoću li moći od toga da živim ili će mi biti samo hobi. Kažu da u životu treba sanjati velike snove, pa ću reći da sebe vidim jednog dana u areni ili velikoj koncertnoj dvorani. Skromno, zar ne?“, smeje se Andrea, a mi joj potvrđujemo – dobro je sanjati velike snove, često se ostvare.

Tekst: Željka Zebić
Foto: privatna arhiva