Naslovna / Otvoreni um / 4 mala koraka ka velikoj promeni
SAMI STVARATE ONO ŠTO ŽIVITE
4 mala koraka ka velikoj promeni SAMI STVARATE ONO ŠTO ŽIVITE

4 mala koraka ka velikoj promeni
SAMI STVARATE ONO ŠTO ŽIVITE

Bez obzira da li ste vrlo uspešni ili nezaposleni, usamljeni ili u bilo kom drugom beznađu, uvek živite ono što ste sami stvorili. Ne, nemojte da prekidate čitanje jer mislite drugačije. Sad je trenutak da učinite nešto za sebe, saznate, razmislite i krenete odmah ka boljem

Stručnjaci iz raznih oblasti ističu važnost prihvatanja odgovornosti za sve ono što nam se dešava i čime smo okruženi. Na žalost, u ljudskoj je prirodi da za nevolje uvek krivimo druge, više sile i ko zna koga i šta već. Uspešni ljudi to ne rade, a i kad rade brzno menjaju tok svojih misli. Oni preuzimaju potpunu odgovornost za svoj život.
Razmislite koliko ste puta rekli ili pomislili da niste krivi, već da ste tako učili u školi, od roditelja, da je neko umesto vas napredovao jer „ima vezu“, da ne možete da smršate zato što vam je takav metabolizam?

PRVI KORAK: Ako želite da ostvarite svoje ciljeve i živite onako kako mislite da zaslužujete, a nesvesno radite da vam bude dijametralno drugačije, prvi korak je da prestanete da smišljate izgovore. Zaboravite da pričate o tome kako ste žrtva, navodite razloge zašto ste tu gde jeste i zašto nešto ne možete da uradite ili postignete, da tražite krivca u svetu oko vas.
Mi jesmo naučeni da svoje želje i potrebe modifikujemo tako da odgovaraju po raznim kriterijumima i drugima (završi zanat da imaš od čega da živiš, umesto što škrabaš po ceo dan – i ubijeni su snovi mladog umetnika). Svi mi ponekad gušimo sopstvene potrebe da bismo druge zadovoljili (ćuti i trpi, sramota da budeš razvedena). Sada je trenutak da s tim prestanemo. I to tako što nećemo da se osvrćemo na prošlost i plačemo nad propuštenim prilikama, već ćemo na ono što je bilo – staviti tačku.

DRUGI KORAK: Treba da znamo da sve što dobijemo u životu, uspeh ili neuspeh, jeste uvek rezultat tj. posledica načina na koji smo odgovorili, reagovali na neke događaje u prošlosti.
Ako nam se ne sviđa ono što osećamo i živimo, uvek možemo: da okrivimo nekoga ili nešto za neuspeh (stanje u društvu, nedostatak podrške, predrasude, norme u sistemu u kojem živimo), a možemo i da radimo na tome da promenimo način na koji odgovaramo na događaje. Ovo drugo nas vodi ka uspehu.
To znači da je potrebno da promenite način na koji razmišljate, komunicirate i sa sobom i sa drugima, slike sebe i sveta koje imate u glavi, hteli to ili ne, svoje ponašanje. Realno posmatrajući, to je ono nad čim jedino i imate kontrolu. Istovremeno sve ono što ste mislili da vas sputava treba da prevaziđete, svesni da nas ne sprečavaju okolnosti već mi sami.
Da, to je moguće u svim situacijama, čak i onima koje većina smatra beznadežnim (gužvu u saobraćaju recimo). Sve je u načinu na koji se određeni događaj posmatra. Stav i ponašanje svakog od nas stvaraju potpuno različit doživljaj iste situacije.

TREĆI KORAK: Postoji strah i rizik od greške, sukoba, neuspeha. Promenom stava i ponašanja rizikujete da se neko naljuti, negoduje, ne odobri vaš izbor i ponašanje. Put do cilja može trajati, koštati (npr. razvod), i biti naporan, sa puno rada, može doći do raznih neprijatnosti, možete se osećati tako da ne znate šta da mislite i osećate. Zbog svega toga, oslanjajći se na prethodna lična i iskustva drugih, mnogi biraju samo na prvi pogled sigurniju opciju: da ne rade ništa i ne žale se.
U takvim situacijama, obično se žalimo pogrešnim osobama, zato što je to manje rizično: koleginici na muža, mužu na šefa, šefu na koleginicu… Prelomite i naučite da sve pritužbe preformulišete u zahteve i postupke, nije u prvom trenutku najprijatnije, ali uvek uspeva. Ako ste u situaciji koja vam se ne sviđa uvek možete: ili da odete ili da učinite nešto da je popravite. Veću platu dobićete ne kukanjem već traženjem da vam je, izlažući argumente zašto, povećaju, a ako to mogu a ne žele, nalaženjem novog, bolje plaćenog posla. Pod uslovom da je zarada bitnija nego status u firmi koji imate.
Mi sami ono što nam se dešava ili stvaramo ili dopuštamo, nedelovanjem da situaciju usmerimo u našu korist.Važno je da ne budemo pasivni i dozvoljavamo da nam se nešto dešava (reagovali na prvi šamar pa ste danas žrtva nasilja).

ČETVRTI KORAK: Da se sve razvija u pogrešnom pravcu možete prepoznati po znacima upozorenja. Onim spolja kao što je nečije ponašanje prema drugima, i onim u vama, zovemo to predosećajem, slučajnim mislima, onim osećajem neprijatnosti u stomaku a da ne znate otkud. Ako ih na vreme uočimo, videćemo u kom se neželjenom pravcu razvija situacija, i moći da reagujemo da bismo sebe poštedeli neželjenih situacija i preokrenuli sve u sopstvenu korist.
Ovo je važno u svim oblastima života, ne samo onima koji nas vode velikoj slavi i materijalnom bogatsvu, kao što se pogrešno misli. Zato, uz svesnost da ste samo vi odgovorni za ono što doživljavate, bez prebacivanja i omalovažavanja sopstvene ličnosti, uzmite hrabro život u svoje ruke. Nije uvek jednostavno, ali je uvek delotvorno, uz neizostavni uspeh na kraju, ponekad dugog, puta.

Tekst: Željka Zebić